Savez pravednih

Savez pravednih (nem. Bund der Gerechten) je bio tajna revolucionarna radnička organizacija. Osnovali su je u Parizu 1837. godine nemački radnici emigranti. Ova organizacija je nastala od posle rascepa „Saveza prognanih“, od njegovog radničkog krila. „Saveza prognanih“ je bio demokratsko-republikanska organizacija, koju su 1834. godine, osnovale nemačke izbeglice u Francuskoj. Posle izdvajanja njegovog najekstremnijeg krila i formiranja „Saveza pravednih“, „Savez prognanih“ se raspao.

„Savez pravednih“ je prema svom Statutu iz 1838. godine bio izgrađen na demokratskim osnovama, ali je imao i zaverenički karakter. Kako po svojoj delatnosti, tako i u organizacionom pogledu, jer je bio na idejnim osnovama utopijskog socijalizma i pod uticajem babuvističkog društva i Blankijeve tajne organizacije „Društvo godišnjih doba“. Posle neuspelog blankističkog puča, koji je izvršen 12. maja 1939. godine, neki članovi „Saveza pravednih“, koji su učestvovali u puču, morali su da emigriraju u Švajcarsku i Englesku.

Grupa članova „Saveza pravednih“ koja je otišla u Švajcarsku, je tamo potpala pod uticaj Vajtlingovog učenja - utopijsko-ujednačavajućeg komunizma hrišćanske ljubavi: da su svi ljudi braća. Zbog pritiska švajcarskih vlasti centar delatnosti „Saveza pravednih“ je prenesen u London, gde se 1846. godine, u uslovima legalnog i masovnog radničkog pokreta Engleske i razvoj Marksovog učenja počeo oslobađati uticaja zavereništva i Vajtlingovog hrišćanskog socijalizma. Pošto je marksizam sve više uticao na članove organizacije, početkom 1847. godine, vođe Saveza - Karlu Šaperu, I. Molu, G. Baureru i dr, su doneli odluku da treba izmeniti osnove Saveza i predložili Karlu Marksu i Fridrihu Engelsu da i oni stupe u Savez. Na predlog Marksa i Engelsa, juna 1847. godine „Savez pravednih“ je reorganizovan u „Savez komunista“.

Literatura uredi