Sanjarenje (film, 1964)

Sanjarenje (白日夢 Hakujitsumu?) je japanski crno-bijeli erotski film snimljen 1964. u režiji Tetsujija Takechija, poznato kao prvo ostvarenje tog tipa napravljeno u mainstream produkciji, odnosno jedan od začetnika specifično japanskog žanra kasnije poznatog kao pinka eigu.

白日夢
RežijaTetsuji Takechi[1]
ProducentToyojiro Nagashima
ScenarioTetsuji Takechi
PredložakSanjarenje; autor:
Jun'ichiro Tanizaki
UlogeKanako Michi
Akira Ishihama
Chojuro Hanakawa
MuzikaSukehisa Shiba
FotografijaAkira Takeda
MontažaHanjiro Kaneko
DistribucijaShochiku
Datum(i) premijere
21. 6. 1964 (1964-06-21)
Trajanje93 min.
Zemlja Japan
Jezikjapanski

Temelji se na motivima istoimene novele Junichira Tanizakija iz 1926. godine. Radnja se događa u zubarskoj ordinaciji gdje umjetnik (čiji lik tumači Akira Ishihama) u čekaonici upozna privlačnu ženu (čiji lik tumači Kanako Michi), te kasnije, pod uticajem anestezije, počne halucinirati kako ona postaje žrtva silovanja i sadističkog iživljavanja od strane zubara (čiji lik tumači Chojuro Hanakawa).

Iako nije bio prvi japanski film koji je koristio kolaps dotadašnjih cenzorskih standarda u Japanu, Sanjarenje se isticao relativno visokim budžetom, kao i režiserom koji je imao prethodnog iskustva u kabuki teatru. Takechi je nedugo prije Sanjarenja eksplicitno erotski sadržaj koristio u eksploatacijskom dokumentarnom filmu Women... Oh, Women!. Sanjarenje se, pak, isticalo i time što se u njemu žena prvi put prikazana potpuno gola, a što je uključivalo i pubične dlake. Japanski filmski cenzori su upravo taj detalj smatrali spornim, ali su na njega primijenili inovativno rješenje - umjesto da film zabrane ili scenu izbace iz filma, oni su sporni detalj jednostavno "prekrili" velikom bijelom točkom. Ta praksa, koja će postati poznata kao bokashi, je postala jednim od zaštitnih znakova japanskih pink filmova, a smatra se i pretečom buduće digitalne pikselizacije.

Sanjarenje je nakon premijere postiglo izuzetnu gledanost i veliki komercijalni uspjeh, ali i negativne reakcije japanske vlade - koja se bojala kako će njime ugled zemlje biti narušen upravo u vrijeme tokijske Olimpijade. Negodovanju se pridružilo i japansko udruženje zubara, ali i Tanizaki koji je izjavio da je njegov predložak iskorišten za nešto što predstavlja "pad japanske kinematografije". Nekoliko mjeseci kasnije, Sanjarenje je prikazano na venecijanskoj Mostri; iako je bilo izvan službenog programa, izazvalo je skandal i policijsku istragu zbog navodne opscenosti, zbog koje je festival bio nakratko prekinut.

Sljedeće godine je u susjednoj Južnoj Koreji snimljen remake pod naslovom Prazan san, ali je, zbog loše reputacije originala bio zabranjen prije prikazivanja te ostavljen u bunkeru sljedećih nekoliko decenija. Takechi je godine 1981. snimio vlastiti remake, ovaj put u obliku hardcore pornografskog filma, prvog takve vrste koji je prikazan u japanskim kino-dvoranama, a koji je šest godina kasnije dobio i nastavak.

Uloge uredi

  • Kanako Michi (Cheiko)
  • Akira Ishihama (Kurahashi)
  • Chojuro Hanakawa (Zubar)
  • Yasuko Matsui (Bolničarka)[2]

Izvori uredi

  1. Krafsur, Richard P. (1976). „DAY-DREAM (Japan) F6.1040”. American Film Institute Catalog of Motion Pictures, The; Feature Films 1961-70. New York & London: R.R. Bowker Company. str. 232. ISBN 0-8352-0440-5. 
  2. Krafsur, Richard P. (1976). „DAY-DREAM (Japan) F6.1040”. American Film Institute Catalog of Motion Pictures, The; Feature Films 1961-70. New York & London: R.R. Bowker Company. str. 232. ISBN 0-8352-0440-5. 

Vanjske veze uredi