Salmonej (starogrčki: Σαλμωνεύς) bio je, u grčkoj mitologiji, sin Eola i Enarete te brat Atamanta, Sizifa,[1] Kreteja, Perijera, Dejoneja, Kanake, Alkione i Perimede. Salmoneju je njegova prva supruga, Alkidika, rodila Tiru; druga žena bila mu je Sidero.[2] Salmonej je poticao iz Tesalije, ali se preselio u Elidu, gde je postao kralj i osnovao grad Salmonu u Pisatidi.[3]

Mitologija uredi

Salmonej i njegov brat su se međusobno mrzeli. Sizifu je jedno proročanstvo predskazalo da će mu Tiro, ako se oženi njome, roditi decu koja će jednom ubiti Salmoneja. Tiro se isprva prepustila Sizifu, udala se za njega i rodila mu dva sina. Ali, kad je saznala šta će ta deca uraditi Salmoneju, ubila je oba dečaka.[4] Uskoro potom Tiro je vodila ljubav s Posejdonom, koji joj se približio u obličju rečnog boga Enipeja, nakon čega mu je rodila Peliju i Neleja.[2]

Salmonej je od svojih podanika tražio da mu iskazuju poštovanje pod Zevsovim imenom. Podigao je jedan metalni most, po kojim se vozio dvokolicama u punoj brzini oponašajući gromove, čiji je efekt bio dodatno pojačan osušenim kožama i loncima koji su bili privezani za dvokolice, a baklje su bacane u vis da bi predstavljale munje. Zevs je na kraju kaznio ovu oholost tako što je Salmoneja usmrtio munjom i razrušio grad.[5][2][6][7] U Vergilijevoj Eneidi Eneja je video Salmoneja u Tartaru kako trpi večne muke.[8]

Tumačenje uredi

Prema Jamesu Frazeru, najstariji grčki kraljevi, od kojih su podanici očekivali da obezbede dovoljno kiše za useve, imali su običaj da oponašaju Zevsove gromove i munje.[9] U tesalskom gradu Kranonu nalazila su se jedna bronzana kola, koja su ljudi u doba suše tresli izgovarajući molitve za kišu.[10] S. Reinach iznosi tezu da je priča o tome kako je Salmoneja usmrtila munja nastala zbog pogrešne interpretacije jedne slike, na kojoj je bio prikazan neki tesalski veštac kako s neba doziva munje i kišu; iz toga je nastala ideja da se tu radilo o žrtvi Zevsovog gneva ili ljubomore te da je slika prikazivala njegovo kažnjavanje.[11]

Reference uredi

  1. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, I, 7, 3.
  2. 2,0 2,1 2,2 Pseudo-Apolodor, Biblioteka, I, 9, 8. Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "apol198" je zadan više puta s različitim sadržajem
  3. Strabon, Geografija, VIII, 3, 32.
  4. Schmitz, Leonhard (1867), „Sisyphus”, Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1, Boston, pp. 8 
  5. Schmitz, Leonhard (1867), „Salmoneus”, Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1, Boston, pp. 8 
  6. Higin, Fabulae, 60, 61.
  7. Marko Manilije, Astronomica, V, 91.
  8. Vergilije, Eneida VI, 585‒594.
  9. Sir James George Frazer, Early History of the Kingship, 1905; cf. Golden Bough, I, 1900, str. 82.
  10. Antigon iz Karista, Historiae mirabiles, 15.
  11. Hugh Chisholm (ed.), Encyclopaedia Britannica (11th ed.), 1911, Cambridge University Press, s.v. "Salmoneus".

Vanjski linkovi uredi