Rusko meso
Rusko meso hrvatski je kriminalistički film iz 1997. godine kojeg je režirao i napisao Lukas Nola.[1] Glavne uloge tumače Barbara Nola, Ivo Gregurević i Goran Grgić. Radnja se odvija oko djevojke ide koja odluči pronaći ubojicu svoje sestre, te radi istraživanja postane prostitutka. Na filmskom festivalu u Puli Snježana Tomljanović osvojila je nagradu za najbolju šminku.[2]
| Rusko meso | |
|---|---|
 kino poster | |
| Režija | Lukas Nola |
| Producent | HRT |
| Scenario | Lukas Nola |
| Uloge | Ivo Gregurević Barbara Nola Goran Grgić Ljubomir Kapor Inge Appelt Nina Violić Jelena Miholjević Ksenija Ugrina Nataša Dorčić Filip Šovagović |
| Muzika | Boris Runjić |
| Fotografija | Stanko Herceg |
| Montaža | Slaven Zečević |
| Datum(i) premijere | 1997. |
| Trajanje | 114 min. |
| Zemlja |  Hrvatska |
| Jezik | hrvatski |
| Rusko meso na Internet Movie Database | |
Radnja uredi
Kriminalac Vuk, vlasnik bordela, nakon orgije uz opijate i kokain gubi kontrolu i ubija prostitutku Lauru. Iako policijsko izvješće navodi da se radi o samoubojstvu, Laurina sestra Ida sumnja u to, ali joj bratić i bolničar savjetuje da ne postavlja previše pitanja. Ida svejedno odluči istražiti slučaj, dijelom i stoga jer ju grize savijest pošto nije imala dobar odnos sa sestrom. Lažno se zapošljava kao prostitutka u bordelu, a ubrzo joj prijatelj postaje bordelski tjelesni čuvar Hrvoje, koji je pak prerušeni detektiv. Ida upoznaje vlasnika bordela, Vuka, kao i mnoge mušterije te djevojke iz struke.
Glavne uloge uredi
- Barbara Nola - Ida Palamar
- Ivo Gregurević - Vuk
- Goran Grgić - Hrvoje
- Ljubo Kapor - Benelli
- Inge Appelt - Lili
- Nina Violić - Suzana
- Jelena Miholjević - Valerija
- Ksenija Ugrina - Milica
- Nataša Dorčić - Renata
- Filip Šovagović - Rožić
- Goran Navojec - Miško
- Ksenija Pajić - Andrea
- Dijana Bolanča - Mimi
- Filip Nola - Romano
- Nađa Perišić-Nola - Irina
- Igor Mešin
- Rene Bitorajac - Inspektor
Kritike uredi
Lukas Nola išao je u svom filmu na sve samo ne na ziheraštvo i podilaženje, ni publici ni aktualnom trenutku, a to uvijek treba cijeniti. Istina, scene su u pojedinim slučajevima nepotrebno prerežirane (neki monolozi kao da postoje isključivo zato da se on može zafrkavati rezovima unutar kadra, a ne zato što su prijeko potrebni), ali film nudi dovoljno dobrih štosova i rješenja neuobičajnih za domaći film da može osigurati dobru zabavu. Desetak djevojaka iz bordela većinu filma, devedeset posto, provedu u donjem rublju, ali se, iznenađujuće, ne osjeća ni tračak erotike. Osjeća se, međutim, entuzijazam cijele ekipe, u kojoj neki briljiraju...[redatelj Nola je pomalo zakazao na kraju] otkrivajući da je pred sebe stavio ipak prevelik zalogaj kada je počeo raditi film s više od četrdeset govornih uloga.
Najočitiji nedostatak, kojeg je, spominjući ovaj film, plastično opisala Ivana Krstulović u svojoj kolumni u Nacionalu, jest nedostatak seksa i golotinje. Razlog za to je vjerojatno fatalna Nolina odluka da glavnu žensku ulogu povjeri svojoj supruzi Barbari Živković-Noli. I, naravno, kao dobri mužić nije imao namjeru majku svoje djece izložiti nečemu što bi se dotična sramila. To se prenijelo i na sve ostale glumice - mladu ergelu hrvatskih glumica kojeg su upravo Nolini kratki radovi danas izbacili u prvi plan. Gotovo je patetično vidjeti film smješten u javnu kuću u kojem je veća minutaža posvećena scenama mokrenja nego scenama seksa. Film postaje još jadniji u svojoj nedosljednosti kada se uzme u obzir da glumica Jelena Miholjević u ovom eksploatacijskom krimiću za odrasle pokazuje manje tijela nego u popularnoj obiteljskoj sapunici koja ide na nacionalnoj televiziji u elitnom terminu. Još je jadnije i to što Nola koristi kojekakve jeftine dramaturške trikove da bi lik koji tumači njegova supruga spasio neugodnosti. Rusko meso također muči i Nolina nespretnost pri montaži, tako da film vrvi nepotrebnim i u kontekstu filma posve besmislenim scenama (poput obračuna prostitutki sa sitnim narko-dilerom u mračnoj četvrti Zagreba). Zbog svega toga se film doima razvučen, ali ima i zabavnih, gotovo nadrealnih sekvenci - kao kada se bivši gradonačelnik Zagreba Boris Buzančić pojavljuje u kratkoj ulozi elegantne mušterije u bordelu, ili kada nakon zaključenog posla zagrljeni talijanski i hrvatski mafijaši pjevaju "Insime, Unite, Unite Europe".
– Dragan Antulov[4]
Izvori uredi
- ↑ „Hrvatski filmski arhiv: Popis hrvatskih dugometražnih filmova 1944. - 2006.”. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-05. Pristupljeno 2013-12-08.
- ↑ „44. pulski filmski festival”. Festival igranog filma u Puli.
- ↑ Ilinčić, Oremović & Heidl 1999, str. 151-153
- ↑ Dragan Antulov (1998). „Rusko meso”. film.purger.com.
Literatura uredi
- Ilinčić, Dražen; Oremović, Arsen; Heidl, Janko (1999). Kino i video vodič '99. Zagreb: Večernji list. ISBN 9789539770202.
Vanjske poveznice uredi
- Rusko meso na Internet Movie Databaseu
- Rusko meso na Filmski.net