Ruggero Leoncavallo

(Preusmjereno sa stranice Ruggiero Leoncavallo)

Ruggiero Leoncavallo[α 1] (Napulj, 1857. – Montecatini Terme, 9. 8. 1919.), talijanski skladatelj. Glavni je predstavnik talijanskog opernog verizma. Glavno djelo mu je opera Pagliacci na vlastiti libreto u kojemu prikazuje istiniti događaj iz života putujuće kalabrijske družine. U prologu te opere tumači estetska načela verističkog stila.[2]

Ruggero Leoncavallo
Biografske informacije
Rođenjeproljeće 1857.
Napulj, Italija
Smrt9. kolovoza 1919.
Montecatini Terme, Italija

Život uredi

Rođen je u napuljskoj gradskoj četvrti Chiaia u proljeću 1857.[1][α 2], sin Vincenza Leoncavalla i njegove druge supruge Virginije D'Aurie.[3][4] Otac mu je bio kraljevski sudac, pa je se porodica više puta selila u razne krajeve na jugu Kraljevine Italije: prvo u Sanzu, zatim u Castellabate, te u Eboliju, Cava de' Tirreni, Montalto Uffugo. U Montaltu je Ruggero proveo bezbrižno djetinjstvo, obogaćeno igrama i raznim iskustvima.

1873. otac je premešten u Potenzu odmah nakon smrti majke, Virginije.

Kompozitor je umro u Montecatini Termama 1919. godine. Sahranjen je u Firenci na groblju Porte Sante a njegovi posmrtni ostaci, zajedno sa ostacima njegove supruge Berte, su po njegovoj želji prebačeni u Brissagu (Kanton Ticino, Švajcarska) na jezeru Maggiore 1989. godine: grobnica se nalazi u portiku renesansne crkve Bogorodice. Brisago je takođe dom muzeja posvećenog kompozitoru. Veći dio Leoncavallovog umjetničkog nasleđa je sačuvan u Leonkavallovom fondu u obližnjem Locarnu.

Djela uredi

  • Pagliacci
  • Medici
  • La Boheme
  • Kralj Edip
  • Kraljica ruža

Bilješke uredi

  1. Puno ime: Ruggiero Giacomo Maria Giuseppe Emmanuele Raffaele Domenico Vincenzo Francesco Donato Leoncavallo.[1]
  2. Književna tradicija često prenosi da je rođen 8. marta 1858., iako je zapravo rođen godinu dana ranije. Naime službeni dokumenti tvrde da je rođen 23. aprila 1857. u 4 sata poslijepodne.

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 Dryden 2007: str. 4
  2. Zicari 2004
  3. Dryden 2007: str. 3-4
  4. Sansone 1989

Bibliografija uredi