Roman Melod (grč. Ρωμανὸς ὁ Μελωδός, 6. vek) bio je vizantijski pesnik, rođen u Emesi (danas Homs u Siriji).

Roman Melod

Stvaralaštvo Romana Meloda predstavlja vrhunac vizantijske himnografije. Retko je koji vizantijski pesnik dobio tako krupne epitete kao Roman. Ne samo što ga smatraju "Pindarom ritmičke poezije" i "najvećim vizantijskim pesnikom", nego se dopušta mogućnost da Roman bude proglašen "najvećim crkvenim pesnikom svih vremena" (Karl Krumbacher). Hrišćanska crkva je, sa svoje strane, suptilnu religioznu inventivnost ovog meloda (= pevača) nagradila ranom kanonizacijom i ubrajanjem u znamenite svece Istoka. Donekle legendarni, podaci njegovog žitija omogućavaju da se rekonstruišu bar neke osnovne okolnosti biografije: rođen je svakako u Siriji, po narodnosti Jevrejin; u bejrutskoj crkvi Vaskresenja bio je đakon, a u Carigrad prelazi za vlade cara Anastasija I (491518), gde služi kao sveštenik i piše veliki broj himni (kondaka) – legenda kaže: celu hiljadu. Najuspelije su mu, na primer, božićna pesma, pesma o strašnom sudu, o Judinoj izdaji i sl. Njegovo se pesništvo odlikuje svečanim, ali jednostavnim i elegantnim izrazom, bogatim figurama, nenameštenom, diskretnom dramatikom. Nikada ne prelazi u patetiku, verbalističko fraziranje mu je tuđe, i tako izbegava loše strane poznije vizantijske himnografije (811. vek). Na žalost, upravo je ta himnografija – verovatno zbog svoje veće liturgijske upotrebljivosti – potisnula delo Romana Meloda, i tek od nedavno oživljava interesovanje za ovoga pravog pesnika, pesnika ukusa, mere i duboke lirske topline.

Akatist (Ἀκάθιστος), izuzetno svečana himna, jedan je od vrhunaca Bogorodičinog kulta, ali i vizantijske crkvene pesme uopšte. To je pohvala Bogorodici u 24 strofe koje redom počinju slovima grčkog alfabeta. Himna je nazvana tako jer se peva stojeći. Akatist je pripisivan carigradskom patrijarhu Sergiju, Georgiju Pisidi pa čak i patrijarhu Fotiju, mada je Sergijevo autorstvo izgledalo najverovatnije s obzirom na vezivanje uvodne strofe Akatista za istorijski događaj razbijanja avarsko-slovenske opsade Carigrada 626. godine. Međutim, novija istraživanja formalnih i sadržinskih elemenata ove himne sve više upućuju na Romana Meloda kao njenog autora. Uvodna strofa je verovatno kasnije zamenila prvobitni Romanov tekst. Osećanje ekstatične zahvalnosti Bogorodici kao posrednici spasenja teče u ovoj himni kroz niz blistavih metaforskih epiteta kakve je samo grčki jezik, sa svojim neograničenim mogućnostima pravljenja prideva i neiscrpan u simbolici, mogao da načini.