Rod (sociologija)

Za ostala značenja v. Rod.

Rod kao društvena kategorija se odnosi na razlike koje postoje između muškaraca i žena, a koje se protežu od biologije do društvenih uloga. U novijoj literaturi, kao i u literaturi koja dolazi iz oblasti feminizma, studija roda i queer teorije, biološki nivo razlika između muškaraca i žena se naziva polom, dok rod predstavlja psihološki i socijalni nivo tih razlika[1]. Rod ima više definicija. U svakodnevnom govoru se koristi u istom značenju kao pol, ali se u nauci ova reč koristi da bi označila socijalne razlike, kao što je rodni identitet.

Rodni simboli: ženski (levo), muški (desno).

Razlike u jezicima uredi

U srpskohrvatskom jeziku postoje razlike između reči (s)pol i rod i premda se u nekim kontekstima u svakodnevnom govoru mogu koristiti kao istoznačne reči, postoje značenja i fraze u kojima ih nije moguće zameniti. Recimo, u gramatici se govori samo o "gramatičkom rodu", a nikada o "polu" imenskih reči; isto tako govori se jedino "(s)polni organ".

Engleski jezik, takođe, pravi razliku između ovih reči, gde se sex koristi u značenju pola, a gender ima značenje roda. Engleski jezik takođe razlikuje pol i rod u rečima "male", odnosno '"female" (pridevi su istovetni) i "man", odnosno "woman" (pridevi su masculine i feminine), gde prvo označava pol, a drugo rod. Takvu razliku srpskohrvatski jezik ne pravi, jer se reči "mužjak" i "ženka" ne koriste za ljude.

Grčki jezik, takođe, razlikuje rod i pol kod prideva, pa se tako arsenikos (αρσενικός - muški) koristi da označi biološku i gramatičku kategoriju, dok se reč andrikos (ανδρικός - muški) koristi da označi muškost u socijalnom značenju. Odgovarajući pridevi u značenju ženski su thēlukos (θηλυκός) i gynaikeios (γυναικείος).

Postoje jezici koji uopšte ne razlikuju ova dva pojma. U nemačkom jeziku i pol i rod se nazivaju Geschlecht, dok se u francuskom jeziku oba pojma izražavaju sa sexe. Da bi se pravila razlika između roda i pola u akademskom i queer kontektu, ovi jezici koriste englesku pozajmljenicu gender. U Francuskom počinje da se koristi i reč genre (kao recimo u reči transgenre, uporediti sa en: transgender - transrodni), dok se u Nemačkom ponekad koristi reč Geschlechtsidentität da označi rod, mada u bukvalnom prevodu ona znači "rodni identitet".

Sociologija uredi

Seksolog John Money je skovao termin rodna uloga, 1955. godine. "Termin rodna uloga se koristi da označi sve one stvari koje osoba govori ili čini da bi sebe prikazala u statusu dečaka ili muškarca, devojčice ili žene. Ona uključuje, ali se ne ograničava na seksualnost u smislu eroticizma[2]. Elementi takve uloge uključuju oblačenje, govor, pokrete, zanimanja i druge faktore koji nisu ograničeni na biološki pol. Kako se može pretpostaviti da je socijalni aspekt roda predmet interesovanja sociologije i srodnih disciplina, rodna uloga se često skraćuje na samo rod u literaturi, bez ostavljanja nejasnoća u značenju u takvom kontekstu.

Većina društava razlike samo dve široke klase rodnih uloga - mušku i žensku - koje odgovaraju muškom i ženskom polu. Ipak, neka društva jasno uključuju i osobe koji imaju rodnu ulogu drugačiju od biološkog pola, na primer Two-Spirit osobe američkih Indijanaca. Druga društva uključuju razvijene uloge koje se manje ili više razlikuju od arhetipskih muških i ženskih uloga u tim društvima. U jeziku sociologije roda ove osobe čine treći rod[3], koji je manje ili više drugačiji od biološkog pola (nekada osnova za ovakve uloge uključuje interseksualnost ili evnuhe)[4]. Jedna takva uloga je ona koju prihvataju hudžre u Indiji i Pakistanu[5][6].

Narod Bugi na Sulawesiju u Indoneziji tradicionalno uključuju sve gore pomenute oblike[7]. Joan Roughgarden tvrdi da kod nekih životinjskih vrsta se takođe može reći da imaju više od dva roda, i da, prema tome, može biti više oblika ponašanja individualnih organizama s obzirom na biološki pol[8].

Teoretičari i teoretičarke društva su pokušavali/e da utvrde specifičnu prirodu roda u odnosu na biološki pol. Drugi talas feminizma je gledao na rod kao na socijalni konstrukt i hegemon u svim društvima, i takav pogled se zadržao u nekim krugovima književne kritike i danas. Savremena teorija socijalizacije tvrdi da dete kada se rodi ima biološki pol, ali još uvek nema rod. Kako dete raste "društvo mu daje niz saveta, modela i obrazaca ponašanja koji su prikladni za jedan ili drugi pol"[9], što dete društveno uključuje u pripadanje jednom kulturno specifičnom rodu. Postoji ogroman pritisak na dete da pristane na socijalizaciju, jer rod oblikuje mogućnosti edukacije, posla, porodice, seksualnosti, reproduckije, autoriteta i utiče na produkciju kulture i znanja[10]. Odrasli koji ne ispunjavaju rodne društvene norme su viđeni sa ove perspektive kao devijantni ili loše socijalizovani[11].

Neki smatraju da je društvo konstruisano tako da se rodovi dihotomno dele od stane socijalnih organizacija koje stalno pronalaze i reprodukuju kulturnu sliku roda. Joan Ackner (The Gender Society Reader) veruje da se stvaranje rodova javlja bar kroz pet različitih procesa društvene interakcije[12]:

  1. Konstrukcija podela uzduž rodne linije, kao one koje se produkuju poslom, moći, porodicom, državom, čak i dozvoljenim ponašanjem i mestom fizičkog prostora
  2. Konstrukcija simbola i slika u jeziku, ideologiji, oblačenju i medijima, koje objašnjavaju, podražavaju i podstiču ili nekada se protive takvim podelama
  3. Interakcije između muškaraca i žena, žena i žena i muškaraca i muškaraca koje uključuju bilo kakve oblike dominacije i submisije. Teoretičari/ke su ispitivali/e na koji način, recimo, prekidanja u toku razgovora, uključivanje u razgovor i postavljanje teme razgovora iznova stvaraju rodnu nejednakost u toku običnog razgovora.
  4. Način na koji prethodna tri procesa pomažu da se stvori rodna komponenta u identitetu individue, tj. način na koji osoba stvara i održava sliku rodno određeno sopstva.
  5. Rod je impliciran u fundamentalnim, trajnim procesima kreiranja i konceptualizacije socijalnih struktura.

Gledajući na rod kroz Foucaultovu prizmu, rod je pretvoren u sredstvo za društvenu podelu moći. Rodna razlika je samo konstrukt društva koji se koristi za podsticanje razlika koje postoje između onoga što se smatra muškim i ženskim i omogućuje dominaciju muškog nad ženskim pripisivanjem karakteristika vezanih za rod. "Ideja da se muškarci i žene međusobno više razlikuju nego što se razlikuju od bilo čega drugog jeste nešto što je došli iz nečega što nije priroda… daleko od izražavanja prirodnih razlika, isključiv rodni identitet je potiskivanje prirodnih sličnosti."[13]

Rodne konvencije igraju veliku ulogu u pripisivanju muških i ženskih karakteristika fundamentalnom biološkom polu. Socio-kulturni kodovi i konvencije, pravila po kojima funkcioniše društvo, i koje je stvorilo društvo, a istovremeno su i konstitutivni elementi društva, određuju raspodelu ovih specifičnih karakteristika. Ove karakteristike obezbeđuju osnovu za kreiranje hegemone razlike rodova. Onda sledi da se rod može shvatiti kao prihvatanje i internalizacija socijalnih normi. Individue su, prema tome, socijalizovane kroz njihovo preuzimanje očekivanja društva o "prihvatljivim" rodnim atributima, kojima se razmeće unutar institucija kao što su porodica, država i mediji. Takva ideja "roda" kasnije postaje shvaćena kao prirodna u osećanju osobe u vezi sa svojim identitetom ili sopsvom, efektivno stavljajući društvenu kategoriju roda nad polnim telom[14] .

 
Filozofkinja, Judith Butler postavlja tezu o performativnosti roda.

Ideja da su ljudi određeni rodom, a ne polom, slaže se sa teorijom Judith Butler o performativnosti roda. Butlerova tvrdi da rod nije izraz nečega što neko jeste, nego nečega što neko čini[15]. Dakle, ako se rod repetativno igra, onda je on zapravo ponovno stvara i osigurava unutar socijalne svesti. U savremenoj sociološkoj literaturi muški i ženski rod se češće nazivaju u množini, nego u jednini, čime se ističu razlike unutar rodova u samoj kulturi, kao i između različitih kultura. Razlike između socioloških i popularnih definicija roda uključuju razne dihotomije i fokuse. Na primer, sociološki pristup rodu fokusiraće se na razlike u pozicijama (ekonomija/moć) između muškog rukovodioca (bez obzira na to da li je on heteroseksualan ili homoseksualan) i njegovih radnica (bez obzira na to da li je on heteroseksualna ili homoseksualna). S druge strane, popularni pristup se fokusira na različite koncepte onih koji su gejevi / lezbejke, nasuprot koncepta onih koji su heteroseksualni (bez obzira na moguću ogromnu razliku između ekonomskih pozicija i pozicija moći izmeću muškaraca i žena u svakoj od ovih kategorija). U definiciji i pristupu postoji, zatim, i tenzija između stare feminističke sociologije i savremene gej sociologije[16].

Povezano uredi

Reference uredi

  1. Gender Identity, Encyclopædia Britannica Online, 2007.
  2. John Money, "Hermaphroditism, gender and precocity in hyperadrenocorticism: Psychologic findings', Bulletin of the Johns Hopkins Hospital 96 (1955): 253–264.
  3. Gilbert Herdt (ed.), Third Sex Third Gender: Beyond Sexual Dimorphism in Culture and History, 1996. ISBN 0942299825. OCLC 35293440. 
  4. Will Roscoe, Changing Ones: Third and Fourth Genders in Native North America, Palgrave Macmillan, 2000. ISBN 0-312-22479-6
  5. Nanda, Serena (1998). Neither Man Nor Woman: The Hijras of India. Wadsworth Publishing. ISBN 0-534-50903-7
  6. Reddy, Gayatri (2005). With Respect to Sex: Negotiating Hijra Identity in South India. (Worlds of Desire: The Chicago Series on Sexuality, Gender, and Culture), University Of Chicago Press (July 1, 2005). ISBN 0-226-70756-3
  7. Sharyn Graham, Sulawesi's Fifth Gender, Arhivirano 2006-06-18 na Wayback Machine-u Inside Indonesia April-June, 2001.
  8. Joan Roughgarden, Evolution's Rainbow: Diversity, Gender, and Sexuality in Nature and People, University of California Press, 2004. ISBN 0-520-24073-1
  9. Connell, R 1987, Gender & Power, Polity Press, Cambridge.
  10. Lorber, J & Farrell, S (eds.) 1991, The Social Construction of Gender, Sage, Newbury Park.
  11. Wearing, B 1996, Gender: The Pain and Pleasure of Difference, Longman, Melbourne.
  12. Acker, J 2000, ‘Hierarchies, Jobs, Bodies: A Theory of Gendered Organizations’, in M Kimmel with A Aronson (eds), The Gendered Society Reader, Oxford University Press, New York.
  13. Glover & Kaplan, 2000, p. xxi.
  14. Glover, D & Kaplan, C 2000, Genders, Routledge, New York.
  15. Lloyd, M 1999, ‘Performativity, Parody, Politics’ in CULT 19016 Contemporary Modes of Culture Resource Materials, Central Queensland University, Rockhampton.
  16. Kao primer, pogledajte: http://www.jstor.org/pss/201865

Vanjske veze uredi