Wikipedija

Robert Byrd

Robert Carlyle Byrd (20. novembar 1917 - 28. jun 2010.) je bio američki demokratski političar koji je služio kao stariji federalni senator iz države West Virginia te vodio senatsku frakciju iste stranke. Byrd je bio senator od 3. januara 1959. godine te je trenutno najgdugovječniji senator i najdugovječniji član Kongresa u historiji.[3][4][5] Bio je doajen Senata od 2003 do smrti. Također je bio najstariji član Kongresa, i prva ličnost koja je bez prekida služila pola vijeka kao američki federalni senator.[5]

Robert C. Byrd
Robert Byrd

Na dužnosti
3. januar 1959 – 28. jun 2010.
Zajedno s njim/njom služio Jay Rockefeller
Prethodnik W. Chapman Revercomb
Na dužnosti
3. januar 2007. – 28. jun 2010.
Prethodnik Ted Stevens
Nasljednik Daniel Inouye (prezumptivni)
Na dužnosti
3. januar 1989. – 3. januar 1995.
Prethodnik John C. Stennis
Nasljednik Strom Thurmond
Na dužnosti
3. januar 2001. – 20. januar 2001.
Prethodnik Strom Thurmond
Nasljednik Strom Thurmond
Na dužnosti
6. jun 2001. – 3. januar 2003.
Prethodnik Strom Thurmond
Nasljednik Ted Stevens
Na dužnosti
3. januar 1977. – 3. januar 1981.
Zamjenik Alan Cranston
Prethodnik Mike Mansfield (D)
Nasljednik Howard Baker (R)
Na dužnosti
3. januar 1987. – 3. januar 1989.
Zamjenik Alan Cranston
Prethodnik Bob Dole (R)
Nasljednik George Mitchell (D)
Na dužnosti
3. januar 1981. – 3. januar 1987.
Zamjenik Alan Cranston
Prethodnik Howard Baker (R)
Nasljednik Bob Dole (R)
Na dužnosti
3. januar 1971. – 3. januar 1977.
Vođa Mike Mansfield (D)
Prethodnik Ted Kennedy (D)
Nasljednik Alan Cranston (D)
Na dužnosti
3. januar 1953. – 3. januar 1959.
Prethodnik E.H. Hedrick
Nasljednik John M. Slack, Jr.
Rođen/a 20. 11. 1917. (1917-11-20) (dob: 106)
North Wilkesboro, SAD
Politička stranka Democratic
Suprug/a Erma Ora Byrd (preminula)
Djeca Mona Byrd Fatemi
Marjorie Byrd Moore
Prebivalište Sophia, Zapadna Virdžinija
Alma mater Marshall University
American University - Washington College of Law
Profesija političar
advokat
Religija Baptist - ABC[1][2]
Potpis Robert Byrd's signature
Website U.S. Senator Robert C. Byrd

Byrd je bio predsjednik pro tempore Senata SAD od 2007,[6] što ga je dovelo na treće mjesto u nizu za nasljeđivanje predsjednika SAD, iza potpredsjednika Joea Bidena i predsjednice Predstavničkog doma Nancy Pelosi. Na tom mjestu je također bio od 1989. do 1995. godine, te nakratko u januaru 2001. godine te od juna 2001. do januara 2003.[6]

Byrd je poznat po tome što je u mladosti bio član Ku Klux Klana i zagovarao rasnu segregaciju, ali i po tome što se postepeno odrekao i odbacio takve stavove.

Životopis uredi

Byrd je rođen godine 1917. kao Cornelius Calvin Sale, Jr. u mjestu North Wilkesboro u državi Sjeverna Karolina.[6] Dok je bio dijete, njegova majka Ada Mae Kirby je umrla od španske gripe. Nakon toga ga je njegov otac Cornelius Calvin Sale poslao rodbini, odnosno tetki i tetku Titusu i Vlurmi Byrd, koji su ga preimenovali u Robert Carlyle Byrd i odgojili u rudarskom kraju juga Zapadne Virdžinije.

Byrd se obrazovao u srednjoj školi Mark Twain High School, gdje je 1937. godine diplomirao kao prvi u klasi. U njoj je upoznao i svoju buduću suprugu Ermu Oru James. Nakon toga se obrazovao na Beckley Collegeu, Concord Collegeu, Morris Harvey Collegeu i Marshall Collegeu.

Godine 1942. je Byrd kao 24-godišnjak pristupio Ku Klux Klanu i vrlo brzo pokazao izvanredne organizacijske sposobnosti, osnovavši lokalnu organizaciju od oko 150 ljudi. Byrd je godine 1944. pisao pismo senatoru Theodoreu Bilbou u kome se oštro suprotstavlja planovima za rasnu desegregaciju američkih oružanih snaga. Byrd je kasnije svoju odluku tumačio svojim tadašnjim antikomunizmom kao i "predrasudama" koje je dijelio s većinom stanovnika Zapadne Virdžinije.

Za vrijeme i nakon završetka školovanja Byrd je za život zarađivao kao radnik na benzinskoj pumpi, trgovac, varilac u brodogradilištu i mesar. Godine 1946. je kao zastupnik okruga Raleigh izabran u Dom delegata Zapadne Virginije, gdje je služio od 1947. do 1950. Godine 1950. je, pak, izabran u Senat Zapadne Virginije, gdje je ostao do 1952. godine. Tada je E.H. Hedrick odlučio napustiti mjesto federalnog kongresnika za 6. okrug Zapadne Virginije kako bi se natjecao za guvernera države. Byrd se natjecao za ispražnjeno mjesto, i u njega bio izabran. Nakon što je došao u Washington, počeo je vanredno studirati pravo na Pravnom fakultetu Univerziteta George Washington, ali će diplomu steći tek 1994. godine, i to na Univerzitetu Marshall.

Byrd je nakon toga u Predstavnički dom Kongresa SAD biran još dva puta - 1954. i 1956. godine. Godine 1958. je kao demokratski kandidat na izborima bio protukandidat tadašnjem republikanskom senatoru W. Chapmanu Revercombu. U kampanji, u kojoj je glavna tema bilo Revercombovo zalaganje za građanska prava crnaca, odnosno ukidanje rasne segregacije, Byrd je izabran te je preuzeo mjesto senatora godine 1959. godine.

Sljedeće je godine Byrd imao važnu ulogu na kampanji za predsjedničke izbore, odnosno ključnim predizborima Demokratske stranke u Zapadnoj Virdžiniji. Byrd se povezao s Lyndonom B. Johnsonom te agitirao za njegovu nominaciju, međutim, uz podršku sindikata je pobijedio John F. Kennedy. Kada je Johnson postao predsjednik, Byrd mu se suprotstavio pridruživši se, zajedno s ostalim južnjačkim demokratskim senatorima, opstrukciji Zakona o građanskim pravima koji je izglasan tek uz podršku republikanaca.

Byrd je nakon toga počeo postepeno mijenjati svoje stavove, te je godine 1968. podržao novu verziju Zakona. Iako je bio pripadnik desnog krila stranke, podržavao vijetnamski rat i konzervativnu politiku zakona i reda, počeo je surađivati sa liberalnim kolegama. Uz njihovu je pomoć postao sekretarom Senatske demokratske konferencije, gdje je ostao do 1971. godine, a tada je postao glavni bič, odnosno drugoplasirani senator demokratske većine. Godine 1977. je postao vođa senatske većine, te je dugo godina nakon toga bio vođa senatskih demokrata - bilo kao vođa većine (1977 - 1981, 1987 - 1989) ili manjine (1981 - 1987).

Byrd je također postao poznat po sposobnosti da prilikom rasprava o budžetu ogromne iznose federalnih subvencija donosi u vlastitu državu - jednu od najsiromašnijih u SAD. Zbog toga je stekao ogromnu popularnost među biračima, te je nakon dolasak u Senat 1959. godine glatko izabran još osam puta (1964, 1970, 1976, 1982, 1988, 1994, 2000. i 2006. godine), pri čemu godine 1976. nije imao čak ni simboličnog izazivača.

Nakon što mu je godine 1982. unuk poginuo u prometnoj nesreći, Byrd je, prema vlastitim riječima, doživio preobrazbu svojih stavova prema rasnoj segregaciji, te se otada počeo javno odricati i izvinjavati zbog svoje prošlosti u Ku Klux Klanu. U nekim društvenim pitanjima zadržao konzervativne stavove - pa se tako 1990-ih protivio istospolnima brakovima te podržao federalnim Zakon o odbrani braka, te se još uvijek protivi federalnom i drugom zakonodavstvu koje potiče pozitivnu diskriminaciju, a za vrijeme predsjedničkog mandata Georga W. Busha je podržao njegove konzervativne kandidate za Vrhovni sud.

Byrd je, međutim, u mnogim drugim pitanjima prešao na stranu liberala i ljevičara. Tako je feministkinje pridobio zalaganjem za pravo na abortus i podrškom Aniti Hill za vrijeme kontroverznog imenovanja Clarencea Thomasa početkom 1990-ih, a za vrijeme Bushovog predsjednikovanja je bio jedan od rijetkih senatora koji se gorljivo protivio napadu na Irak te optuživao Busha da pod krinkom rata protiv terorizma krši građanska prava. Byrd je kasnije postao i jedna od ključnih osoba za izglasavanje općeg zdravstvenog osiguranja u SAD.

Godine 2008. je za vrijemed demokratskih predizbora za predsjedničku nominaciju podržao Baracka Obamu umjesto Hillary Clinton označivši tako simbolični raskid sa svojom rasističkom prošlošću.

Byrd je posljednjih godina imao zdravstvenih problema, te mu je na Obaminoj inauguraciji 20. januara 2009. godine pozlilo nedugo nakon što je pozlilo njegovom kolegi i dobrom prijatelju Tedu Kennedyju. Umro je 28. juna 2010.

Byrd je sa suprugom Ermom, koja je umrla 2006. godine, imao dvije kćeri - Monu Byrd Fatemi i Marjorie Byrd Moore. Imao je pet unučadi i šest praunučadi.

Rekord službe u Senatu uredi

12. juna 2006. godine Byrd je sa 12.737 dana oborio dotadašnji rekord Storma Thurmonda kao senator s najdugovječnijom službom u historiji.[3] 18. novembra 2009. je postao član Kongresa (oba doma) s najdužom službom s 56 godina i 320 dana, oborivši dotadašnji rekord Carla Haydena.[4][5]

Byrd je 21. juna 2007. dao 18000. glas u svojoj službi, postavši senator s najviše službeno danih glasova u historiji te institucije.[5][7]

Reference uredi

  1. ↑ „Famous Baptists”. Adherents. 21. 5. 2007.. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-30. Pristupljeno 2010-06-19. 
  2. ↑ Durso, Pamela R. (22. 6. 2006.), Baptist influence in the public arena, Baptist History and Heritage, arhivirano iz originala na datum 2012-05-12, pristupljeno 2010-06-19 
  3. ↑ 3,0 3,1 Jonathan Allen (2006, May 31). „Byrd poised to break Thurmond’s record”. The Hill. Arhivirano iz originala na datum 2006-06-14. Pristupljeno 2010-06-20. 
  4. ↑ 4,0 4,1 http://news.aol.com/article/senator-robert-c-byrd-is-longest-serving/771641
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Tom Cohen (18 November 2009). „West Virginia's Byrd becomes the longest-serving member of Congress”. CNN. 
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 „BYRD, Robert Carlyle, (1917 - )”. Biographical Directory of the United States Congress. Pristupljeno 22. 01. 2009. 
  7. ↑ Jill Lawrence and Eugene Kiely (2007, June 21). „Another milestone for Sen. Byrd: His 18,000th vote”. USA Today. Arhivirano iz originala na datum 2007-06-25. Pristupljeno 2010-06-20. 

Eksterni linkovi uredi

Članci
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Robert_Byrd&oldid=41751470