Ritiševo je naselje u Srbiji u opštini Vršac u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 509 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 808 stanovnika).

Ritiševo
Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Južnobanatski
Opština Vršac
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 509
Gustina stanovništva 24 st./km²
Geografija
Koordinate 45°03′34″N 21°13′28″E / 45.059333°N 21.2245°E / 45.059333; 21.2245
Nadmorska visina 78 m
Površina 21,0 km²
Ritiševo na mapi Srbije
Ritiševo
Ritiševo
Ritiševo (Srbije)
Ostali podaci
Pozivni broj 013
Registarska oznaka


Koordinate: 45° 03′ 34" SGŠ, 21° 13′ 28" IGD

Istorija uredi

Eugen Savojski osvojio je teritoriju Banata, 1716. g., kojom je do tada upravljalo Osmansko carstvo. Posle Požarevačkog mira (1718. godine), ova teritorija je dobila službeni naziv „Tamiški Banat" i bila je uspostavljena kao zasebna habsburška pokrajina, kojom su upravljali guverneri. U početku je cela pokrajina bila pod vojnom upravom, da bi 1751. godine carica Marija Terezija uspostavila civilnu upravu u severnim delovima pokrajine, dok su južni delovi Banata izdvojeni iz pokrajine i priključeni vojnoj granici.

Pokrajina je ukinuta 1778. godine, da bi 1779. godine njena teritorija bila priključena habsburškoj Ugarskoj, dok su južni delovi Banata (koji su bili u sastavu pokrajine do 1751. godine) ostali u sastavu vojne granice sve do njenog ukidanja 1871. godine.

Tamiški Banat uredi

Tamiški Banat (nemački: Temeswarer Banat, rumunski: Banatul Timişoarei, mađarski: Temesi Bánság}') je bio naziv za habsburšku pokrajinu, koja je postojala od 1718. do 1778. godine. Pokrajina je obuhvatala područje današnjeg Banata, koji je i dobio ime po ovoj pokrajini. Glavni grad pokrajine bio je Temišvar. Iako u početku Srbi nisu bili najbrojniji narod u Vojvodstvu od njih su bili brojniji Rumuni u vreme ukidanja Vojvodstva (1860. godine) najbrojniji narod u krunovini bili su Srbi.

Ritiševo uredi

Prema beleškama vršačkog istoričara Feliksa Milekera (1858–1942), Naziv mesta: Godine 1713. Ritišova. Réthelu 1894. god. Ritiševo 1919. god.: Ritisor
Pominje se po prvi put 1715 god., na kraju turske vladavine. 1716. g. dodeljeno je vršačkom diktritu. Ritiševo imalo je 1717g. 27 domova. Godine 1735. podignuta je crkva brvnara. Godine 1749. bio je 91 dom, a 1751 g. 94 domova. A 1779 g. dodeljeno je tamiškom-komitetu.

Godine 1799. sazidana je crkva. Grofovovskoj porodici Betlen predat je erar Ritiševo 1829 g., ali je uskoro od nje oduzeta.

Godine 1822. popisano je 1508 stanovnika, od kojih je bilo pravoslavnih 1502, katolika 2, jevreja 4, U ataru je bilo 86 podaničkih sesija. Ritiševo je 1848. g. brojalo 1281 stanovnika, od kojih je bilo pravoslavnih 1273, katolika 5. jevreja 3. 1854. g. popisano je 1340 stanovnika, a u atar u 3496 lanaca alodilnog poseda. 1865 bilo je 257 maloposednika i 1 velikoposednik.

Sazidana je opštinska kuća 1905 g. Poslednjih decenija prirast je u opadanju: Godine 1869. bilo je 1439 stanovnika, 1880. g.: 1314, 1890. g.:1235, 1900. g.:1287, 1910. g.:1223. 31. januara 1921. popisano je 1134 stanovnika, od kojih je bilo Rumuna 1087, Nemaca 22, Mađara 3, Čeha 1, ostalih 18.

Demografija uredi

U naselju Ritiševo živi 410 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,2 godina (39,4 kod muškaraca i 44,8 kod žena). U naselju ima 156 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,26.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Rumunima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 1157 [1]
1953. 1099
1961. 1098
1971. 1017
1981. 954
1991. 808 576
2002. 771 509
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Rumuni
  
367 72.10%
Romi
  
67 13.16%
Srbi
  
43 8.44%
Mađari
  
12 2.35%
Jugosloveni
  
7 1.37%
Hrvati
  
4 0.78%
nepoznato
  
0 0.0%


Literatura uredi

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Dodatna literatura uredi

  1. Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavljeno 1927„Napredak Pančevo,,
  2. Teritorija Podunavske Oblasti napisao Dr. Vladimir Margan Predsednik Obl. Odbora Smederevu 1928. g.*
  3. Istorijiski preglad Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Felix Milecker bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928. g.
  4. A delibláti homok hőmérséklet ingadozása-u.a. (Mathem. És természtud. Ertes. 1903)
  5. Délmagyar. őskori régisiségi leletei; Milecker Felix Temesvár 1891.
  6. Der europäische Flugsand J. 1873.
  7. Letopis Period 1812 – 2009 g. Peščari Napisao M. Marina:(Beč 2009) Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o selu Ritiševo, nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani:

Spoljašnje veze uredi

Naseljena mesta opštine Vršac

Vatin • Veliko Središte • Vlajkovac • Vojvodinci • Vršac • Vršački Ritovi • Gudurica • Zagajica • Izbište • Jablanka • Kuštilj • Mali Žam • Malo Središte • Markovac • Mesić • Orešac • Pavliš • Parta • Potporanj • Ritiševo • Sočica • Straža • Uljma • Šušara