Ovaj članak je dio serije:

Oružane snage Drevnog Rima
800. pne. – 476. n.e.

Strukturna historija
Rimska vojska (Tipovi jedinica i činovi, legije,
pomoćne snage, Generali, Limitanei, Comitatenses)
Rimska mornarica (Flote, Admirali)
Historija pohoda
Popis ratova i bitaka
Odlikovanja i kazne
Tehnološka historija
Vojno inženjerstvo (castra,
Opsadne sprave, Lukovi, Ceste/putevi)
Osobna oprema
Politička historija
Strategija i taktika
Pješadijske taktike
Granice i fortifikacije (limes,
Hadrijanov zid)

Antička rimska država je posjedovala konjičke jedinice tokom cijelog svog postojanja, ali se pod izrazom rimska konjica u užem smislu podrazumijevaju tek jedinice sastavljene od samih rimskih građana, koje su postojale u doba Kraljevstva i Republike. Rimski historičari citiraju tradiciju prema kojoj je prvu konjičku jedinicu osnovao Romul te da se sastojala od 300 ljudi zvani Celeres ("brzi") te služila kao Romulova tjelesna garda. Broj njenih pripadnika je kasnije podignut na 600; prema Polibiju su njeni pripadnici bili slabo opremljeni - nisu nosili oklop, a od oružja su imali koplje i mali štit od štavljene goveđe kože.

Historijska rekonstrukcija rimskog konjanika

Kao i u mnogim antičkim državama, pogotovo onima koje su, poput Rima, imale vojsku milicijskog tipa, zbog ogromnih troškova ishrane i opremanja konja, pripadnici konjičkih jedinica su ispočetka mogli biti samo patriciji. Kasnije je to pravo prošireno na pripadnike svojevrsne među-klase između patricija i plebejaca koji su dobili ime equites ("konjanici", odnosno vitezovi). Međutim, čak ni to nije dovelo do kvantitativnog i/li kvalitativnog jačanja rimske konjice; rimska taktika se temeljila na djelovanju pješadije, a konjica je služila uglavnom za izviđanje ili gonjenje poraženog neprijatelja. Ambiciozni političari su se više voli boriti pješke, te je zbog svih tih razloga konjica zanemarivana. Njena slabost se pogotovo izrazila u drugom punskom ratu. Rimljani su, na osnovu oskudnih podataka, ipak znali ponekad uvoditi određene inovacije, odnosno opremu i taktiku superiornije konjice koju bi uočili kod Grka ili Gala. Međutim, slabljenje konjice se nastavilo, najviše zahvaljujući marijevskim reformama koje su dovele do postepene profesionalizacije rimske vojske, kao i Savezničkom ratu kojim su dotadašnji rimski saveznici u Italiji - glavni izvor ljudstva za konjicu - stekli rimsko državljanstvo i pravo da se bore kao legionari. Zbog toga se već na početku galskih ratova Julije Cezar prisiljen oslanjati isključivo na galske najamnike kao konjicu; ta će se praksa nastaviti u doba Carstva kada će konjicu činiti pomoćne trupe.

V. također uredi