Rikard Žic (Zaječar, 9. svibnja 1928.Rijeka, 9. ožujka 2000.) hrvatski slikar.

Rikard Žic
Rođenje 9. svibnja 1928.
Smrt 9. ožujka 2000.
Nacionalnost Hrvat

Životopis uredi

Zbog učiteljskog posla oca Ive Žica-Klačića, rodio se na istoku Srbije. Dobio je ime po pjesniku Rikardu Kataliniću-Jeretovu, dobrom očevom prijatelju. U Rijeci je dovršio gimnaziju 1947. godine. Završio je šest semestara na studiju brodogradnje pri Tehničkom fakultetu u Zagrebu, no onda se nešto prelomilo u njemu.

Započeo je redovito dolaziti na okupljanja likovne sekcije akademskog slikara Frana Šimunovića 1950. godine i tako upoznao slikare Ivu Kalinu, Edu Murtića i Ferdinanda Kulmera. Godine 1951.-1952. pohađao je Likovnu sekciju Pavao Markovac, koju je vodio profesor Zorman, a koja je bila neka vrsta pripreme za Likovnu akademiju. Upisao je prvo redovni studij povijesti, a 1952. godine redovno i Likovnu akademiju. Prve tri godine bio je u klasi profesora Vjekoslava Paraća, a četvrtu i petu u klasi Otona Postružnika, kod kojeg je 1957. godine i diplomirao. Uspio je diplomirati i studij povijesti, no nezavisno od velike strasti za političke i povijesne rasprave, nikad nije objavio niti jedan članak vezan uz to područje.

Službovao je u osnovnim školama u Lici, potom na Sušačkoj gimnaziji. Od jeseni 1960. godine zaposlen je kao kustos i direktor Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci i na toj dužnosti ostao je do 1976. godine.

U prvom razdoblju blisko je surađivao s Vatroslavom Cihlarom, dobrim poznavateljem pomorstva, esejistom i povjesničarom, te čovjekom nevjerojatne biografije, prepune dramatičnih epizoda. Potom je uspješno surađivao s arheologinjom Radmilom Matejčić, kolegicom u muzeju, te Ivom Perčić, dugogodišnjom ravnateljicom Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture.

Godine 1966. Rikard Žic je uz uglednog i politički vrlo utjecajnog Vinka Antića, direktora Naučne biblioteke, te Žarka Benkovića, Ljubu Pavešića i Kazimira Urema u uredništvu Riječke revije, koju je tada izdavala Matica hrvatska. U Riječkoj reviji, koja je izlazila od 1952. do 1974. godine, Rikard Žic objavio je nekoliko tekstova od kojih se mogu spomenuti: Muzeji u Rijeci i oko njih (br. 1 za 1966.), Dr. Iva Perčić (br. 5 za 1966.) i jedan vrlo sporan koji mu je donio puno problema, nezavisno od neobičnog naslova - O kritici, klipobalistici i još koječemu (br. 4-5 za 1968.).

Godine 1975. bio je prvi predsjednik samostalnog Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka, a od 1976. god. bio je i prvi tajnik društva. U mirovinu je otišao 1980. godine.

Izlagao je na desetak samostalnih izložbi: Rijeka, Rab, Crikvenica, Umag, Punat, Bakar, a retrospektivnu mu je organizirao Muzej grada Rijeke 1997. godine i na njoj je bio predstavljen sa stotinjak radova, od više od dvije tisuće ulja na platnu koliko ih je ukupno naslikao. Skupno je izlagao u Puli, Rijeci, Rimu, Subotici, Senti, Zrenjaninu, Banjaluci, Osijeku, Vukovaru, Beogradu, Somboru, Opatiji, Rostocku, Nišu, Crikvenici, Krku, Dubrovniku, Jalti

Otok Krk odužio mu se lijepom postumnom izložbom postavljenom na tri lokacije: u Galeriji Decumanus u Krku, u Galeriji Toš u Puntu, te u Izložbenom prostoru Turističke zajednice općine Baška, tijekom ljetnih mjeseci 2001. godine.

Izvori uredi

Igor Žic s dopusnicom

Vanjske poveznice uredi