Ride in the Whirlwind

Ride in the Whirlwind (sh. Jaši kovitlac), u Jugoslaviji prikazivan pod naslovom Obuzdaj vjetar, je američki vestern-film snimljen u režiji Montea Hellmana i premijerno prikazan 1966. godine.

Ride in the Whirlwind
scena iz filma
RežijaMonte Hellman
ProducentJack Nicholson
Monte Hellman
ScenarioJack Nicholson
UlogeJack Nicholson
Millie Perkins
Cameron Mitchell
Harry Dean Stanton
MuzikaRobert Drasnin
FotografijaGregory Sandor
DistribucijaWalter Reade Organization
Datum(i) premijere
23. 10. 1966 (1966-10-23) (Filmski festival u San Franciscu)
Trajanje82 min.
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Budžet75.000 US$

Scenario za film je napisao Jack Nicholson, djelomično inspiriran vlastitim istraživanjem historijskih izvora o Divljem Zapadu. Nicholson se u filmu također pojavljuje i ulozi jednog od trojice protagonista - kauboja koji sticajem okolnosti pronalaze prenoćište u kući vođe razbojničke bande (čiji lik tumači Harry Dean Stanton) koja je opljačkala poštansku kočiju. Radnja pokazuje kako kauboji zbog toga postaju optuženi za zločin, odnosno mete vigilantske potjere koja ih namjerava linčovati, te su zbog toga prisiljeni prolijevati krv kako bi ostali na životu.

Ride in the Whirlwind je sniman 1965. godine u pustinji države Utah, na lokacijama koje su kasnije potopljene kada je stvoreno akumulacijsko jezero. Hellman je film snimio uz pomoć svog mentora Rogera Cormana, te je raspolagao sa izuzetno niskim budžetom; kako bi maksimalno uštedio novac, film je snimao istovremeno sa svojim kasnije nešto poznatijim vestern-filmom The Shooting (sa kojim je dijelio dio glumačke postave, uključujući Nicholsona). Film je karakterizirao izuzetno mračni i ne-romantični prikaz Divljeg Zapada kao oporog, neugodnog i pustog mjesta na kome su carevali nasilje, odnosno gdje su nedužni ljudi igrom slučaja postajali žrtve. Zbog toga se često navodi kao jedan od primjera revizionističkog trenda u američkim vesternima svog doba.

Ride in the Whirlwind je bio premijerno prikazan na filmskom festivalu u San Franciscu 1966. godine. Iako je tamo, kao i na drugim festivalima, uspio dobiti niz pohvala od strane kritike, nije imao redovnu kino-distribuciju sve do 1968. godine u Francuskoj, gdje je oduševljenje tamošnje kritike dosta podiglo Hellmanovu reputaciju u krugovima američkih sineasta; u SAD je, pak, iste godine premijerno prikazan na televiziji.

Vanjske veze uredi