Republika Cabinda
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Republika Cabinda (ibinda: Kilansi kia Kabinda), znana i kao République du Cabinda, je (bila) nepriznata država u južnoj Africi. Iako se formalno radi o provinciji Angole, savez FLEC-FAC negira pripadnost Cabinde Angoli te od 1975. godine zagovara nezavisnu Cabindu. Vlada ove međunarodno nepriznate države djeluje isključivo iz Pariza u Francuskoj te Pointe Noirea u Republici Kongo.
Godine 1885., sporazum iz Simulambuca uspostavio je Cabindu kao samostalni portugalski protektorat neovisan od Portugalske Angole. Ipak, u XX. stoljeću, Portugalci su odlučili spojiti te protektorate pa je Cabinda postala okrug u sklopu prekomorske provincije Angole. Tokom Portugalskog kolonijalnog rata, FLEC se borio za nezavisnost Cabinde od Portugala. Nezavisnost je formalno proglašena 1. kolovoza 1975. godine, s privremenom vladom na čijem je čelu bio Henriques Tiago; Luiz Branque Franque je postao predsjednik.
Kada su se u siječnju 1975. godine u Alvoru sastali vođe triju glavnih opozicijskih pokreta u Angolu (MPLA, UNITA i FNLA) kako bi dogovorili modalitete sticanja nezavisnosti, FLEC nije bio pozvan. Ubrzo je potpisan Alvorski sporazum kojim je potvrđena angolska nezavisnost, a Cabinda je postala dio teritorija Angole. Kada je u studenom 1975. godine nezavisnost službeno i proglašena, snage MPLA, prisutne još od 60-ih godina, okupirale su Cabindu. FLEC nije imao prevelike šanse protiv dobro vođenog gerilskog rata kojeg je inicirala MPLA i Republika Caibnda je ugušena već početkom 1976. godine.
Dobar dio 70-ih i 80-ih godina, FLEC vodio gerilski rat niskog intenziteta protiv snaga NR Angole, odnosno MPLA. Glavne taktike FLAC-a bili su napadi na gospodarska središta te otmice stranih zaposlenika koji su radili u Cabindi. U srpnju 2006., nakon dogovora o prekidu vatre, potpredsjednik FLEC-a, António Bento Bembe, objasnio je kako su separatisti spremni na mir. Mirovni sporazum je potpisan, međutim frakcija FLEC-FAC u Parizu smatra kako Bembe nije imao ovlasti potpisati sporazum te nastavlja borbu za nezavisnost u egzilu.