Rektor (lat. starješina, upravitelj, upravnik, glavar, vođa, gospodar) može biti:

  1. upravitelj u starom Rimu (obično u vezama riječi);
  2. u Rimskom Carstvu, od Konstantina Velikog, u obliku rector provinciae, službena titula namjesnika pojedinih pokrajina (provincija), koji je bio podređen prefektima ili egzarsima;
  3. (također: rektur, rehtur, rištur) u srednjem vijeku u hrvatskim primorskim gradovima (i drugdje u Evropi) odgovorna osoba na različitim mjestima u crkvenoj ili svjetovnoj hijerarhiji;
  4. u srednjem vijeku, u nekim zemljama na zapadu, naziv sudskog administratora, [[guverner]a pokrajine i osobito gradskog načelnika (gradonačelnika, koji se također zove prior, comes, potestas;
  5. titula kneza u Dubrovačkoj Republici;
  6. od doba humanizma uobičajeni naziv za upravitelja višerazrednih srednjih škola (rector scholae), poglavar samostana, sjemeništa; upravitelj konvikta, svećeničkog kolegija ili zaklade;
  7. član vlade u Rijeci u doba vladavine Gabriela d'Annunzija (1919-1920);
  8. u crkvenoj hijerarhiji, u obliku rector ecclesiae, svećenik koji upravlja kancelarijom neke (ne župne crkve, zatim predstojnik ženskog samostana te starješina jezuitskog kolegija;
  9. naslov starješine univerziteta, predstojnik sveučilišta (i drugih visokih škola), redoviti profesor koji se bira na određeno vrijeme (jednu, dvije ili četiri godine) da bude na čelu savremenog sveučilišta (rector magnificus - "veličanstveni", "uzvišeni" - službena titula sveučilišnog rektora, katkada i u najvišem stupnju: rector magnificentissimus; lord rector u Škotskoj).

Za ženu rektora, naročito u Hrvatskoj, upotrebljava se riječ rektorica. Od riječi rektor nastalo je još nekoliko riječi: rektorat - čast i dostojanstvo rektora; rektorov ured; rektorstvo - djelatnost, služba rektora; prorektor.

Izvori uredi