Realizam

višeznačna odrednica na Vikimediji

Realizam (termin potiče iz latinskog jezika res – stvar, realis – stvaran, predmetan) je višeznačan pojam koji se javlja u umetnosti, književnosti i slikarstvu, filozofiji.

Obično označava pogled na svet temeljen na stvarnosti, odnosno s takvim pogledom povezane ideologije, pokrete ili pravce u umetnosti, filozofiji, politici ili nauci.

Realizam u književnosti uredi

Glavni članak: Realizam (književnost)

U nauci o književnosti javlja se u više značenja.

Kao književnoistorijski tipološki pojam označava:.

  • književni i umetnički pravac koji nastoji da stvarnost prikazuje verno, bez strasti, objektivno i bezlično,
  • stilsku formaciju, odnosno književnoistorijsku celinu kao nadindividualno i nadnacionalno stilsko jedinstvo,
  • književnu epohu u kojoj dominira pravac realizma između tridesetih i devedesetih godina 19. veka.

Kao vanvremena kategorija, realizam označava:

  • književni metod, (kompleks postupaka, izražajnih sredstava i umetničkih afiniteta), koji se javlja u svim književnostima od antike do danas. Realistički metod označava književnost koja prikazuje stvarnost kakva jeste, ali i kakva je moguća prema zakonu verovatnoće i nužnosti, odnosno književnost koja je uverljiva u odnosu prema objektivnoj stvarnosti.

Realizam u slikarstvu uredi

 
Žene pri prosejavanju obilja Gistav Kurbe

Krupne ekonomske i društvene promene te razvoj pozitivizma uzrokovao je novu ulogu umetnosti - odražavanje društvene stvarnosti. Novi pogledi na umetnost primenjeni na slikarstvo značili su da slikari imaju u zadatak da prikazuju savremeni svet i život, odbacujući religijsku, mitološku i alegorijsku tematiku. Najveći predstavnik realističkog slikarstva Gistav Kurbe izrazio je ove težnje sledećim rečima: „Ne slikam anđele, jer ih ne vidim.“ Realizam u slikarstvu donosi nove teme i motive (društvena nepravda koju trpe radnici i seljaci) dok je realistička obrada bila poznata i ranije u španskom i holandskom slikarstvu.

U Evropi realizam nije uneo mnogo promena- ono što je novo jeste stav umetnika ukoliko je on bio angažovan. Kurbe je bio angažovan i kod njega se realizam pojavljuje kao vrhovni princip koji je ostvaren na temelju studija prirode. Još u punom jeku romanticizma pod uticajem engleskih pejzažista uglavnom Džona Kanstabla formira se grupa mlađih slikara umetnika koji u Barbizonu formiraju 1830. umetničku koloniju koja je posvećena slikanju pejzaža. Njih predvodi Teodor Ruso i kod njih tek naslućujemo realizam. Žan Batist Koro ostvaruje poetizovani pejzaž. Onore Domije objavljuje karikature protiv kralja i zbog njih provodi šest meseci u zatvoru kao i Žan Fransoa Mile. Onore Domje bio je najveći karikaturist onoga doba. Karikature su mu donosile teškoće i s njima je on išao u samu bit stvari. Bio je dobar slikar i kasnije se sve više posvećuje slikarstvu. U stanju je da sažima i uopštava on je sintetičar i umeo je da bude blizak idejama koje su se pojavljivale u kraj 19. veka. Umetnik teži da izrazi adekvatnu boju koju vidi u prirodi. Umetnici se drže klasičnih proporcija ljudskog tela sve do toga vremena i o novim elementima možemo govoriti tek od pravaca koji su nastali početkom 20. veka.

Najznačajniji predstavnici realizma u slikarstvu su Gistav Kurbe, Ilja Rjepin, a sa prostora bivše Jugoslavije Paja Jovanović, Uroš Predić, Đorđe Krstić, Vlaho Bukovac i braća Šubić.

Realizam u filozofiji uredi

Glavni članak: Realizam (filozofija)

U filozofiji pojam realizam se koristi različito.

U raspravi o univerzalijama realizam označava gledište koje je nasuprot nominalizmu. Pojam univerzalije (od latinskog universalis sa značenjem „ono što pripada svemu“) odnosi se na pojmove vrste, rod i klasa. Njemu su suprotni pojmovi partikularija i individua. Platon je za označavanje univerzalije koristio reči eidos ili ideja. Aristotel je koristio reč „to katholon“. Problem nastaje kada se pitamo kakav je ontološki status univerzalija, odnosno, kakav je njihov status u stvarnosti. Filozof realista smatra da one postoje izvan duha. Za konceptualistu univerzalija ima stvarnost samo u duhu, a za nominalistu univerzalija je samo ime, i ne postoji ni u duhu ni izvan njega. Dakle, za filozofa realistu univerzalija ima izvesnu stvarnost, postoji, izvan duha. Platon se smatra apsolutnim realistom. Po njemu ideje ili univerzalije postoje nezavisno od bilo čega u svetu, one imaju vlastito carstvo i zapravo su uzori prema kojima su stvorene pojedinačne stvari. Aristotel se smatra umerenim realistom. Na poziciji realizma u vezi sa univerzalijama su Plotin, Porfirije, sv. Avgustin, Erigena, Anselmo, Toma Akvinski, Hegel. Rasel, Mur.

Drugo značenje realizma javlja se u vezi sa problemom nezavisnosti spoljašnjeg sveta. U tom slučaju realizam označava gledište suprotno idealizmu. Novo značenje realizma odnosilo se na gledište prema kome znanje postoji nezavisno od naše svesti.

Realizam u hrišćanstvu uredi

Glavni članak: Realizam (hrišćanstvo)

Bilo koji vid uverenja koji je oprezan po pitanju razmišljanja i ukorenjen u trezvenoj činjenici. U ovom smislu, hrišćanstvo tvrdi da je realistično jer nije zasnovano na apstraktnom teoretisanju ili simboličkim mitovima, već na istorijskim činjenicama za koje se pouzdano zna vreme i tiče se konkretnih činjenica ljudskog iskustva. Tako L. Labertonijer (L. Laberthonnière) suprotstavlja „hrišćanski relizam“ „grčkom idealizmu“.

Literatura uredi