Ras al-Kajma (emirat)

Emirat Ras al-Kajma ili Ras al-Hajma (arap. رأس الخيمة), je jedan od sedam emirata u federaciji Ujedinjeni Arapski Emirati na jugoistoku Perzijskog zaljeva, imenovan po njegovoj prijestolnici.

Emirat Ras al-Kajma
(ar) رأس الخيمة
Panorama luke Ras al-Kajme noću
Panorama luke Ras al-Kajme noću
Panorama luke Ras al-Kajme noću
Zastava Emirata Ras al-Kajme
Zastava
Koordinate: 25°47′N 55°57′E / 25.783°N 55.950°E / 25.783; 55.950
Država  Ujedinjeni Arapski Emirati
Glavni grad Ras al-Kajma
Vlast
 - Vrsta monarhija
 - emir Muhamed ibn Saud al-Kasimi
Površina
 - Ukupna 1700 km²[1]
Stanovništvo (2005.)
 - Područje utjecaja 210.063[1]
 - Gustoća područja utjecaja 135,9 st./km²
Vremenska zona UTC+4 (UTC)
Službene stranice
www.rak.ae
Karta
Emirat Ras al-Khaimah na karti Ujedinjenih Arapskih Emirata
Emirat Ras al-Khaimah na karti Ujedinjenih Arapskih Emirata

Emirat Ras al-Khaimah na karti Ujedinjenih Arapskih Emirata
Glavni grad: Ras al-Khaimah

Etimologija uredi

Ime naselja Ras al-Kajma zapravo znači mjesto jedra, jer je upravo na tom mjestu razvijeno veliko jedro da pomogne u navigaciji jednom od njegovih šeika.

Geografija uredi

Sastoji se od dva dijela nepravilnog oblika, položenih u pravcu sjever-jug, koji leže na Poluotoku Musandam. Veći sjeverni i glavni dio emirata leži duž 56 km obale Perzijskog zaljeva i graniči s omanskom enklavom Musandam i najbliži je Hormuškom tjesnacu.[2] Manja južna enklava prostire se po pustinjskoj unutrašnjosti sve do masiva Hadžar, ona je odvojena od sjeverne teritorijom Emirata Fudžaire.[2] Zbog ekstremne političke rasjepkanosti Ujedinjenih Arapskih Emirata, dvodijelna Ras al-Kajma graniči s čak 10 političkih entiteta, od kojih osam pripada petorici od šest emirata federacije, a druga dva se odnose na Sultanat Oman i njegovu enklavu Musandam.[2]

Ras al-Kajma je svojom površinom od 1700 km²[2], srednje veliki emirat Ujedinjenih Arapskih Emirata. Glavni grad i najveće urbano naselje je grad Ras al-Kajma, smješten duž obala Perzijskog zaljeva.

Stanovništvo uredi

Emirat Ras al-Kajma ima 210.063 stanovnika (popis 2005.) od kojih njih 113.347 živi u glavnom gradu.[1]

Historija uredi

Najveći dio svoje historije Emirat Ras al-Kajma bila je dio Emirata Šardže, tako da su i njime vladali šeici iz dinastije al-Kasimi, a sam grad Ras al-Kajma dugo vrijeme bila je njihova najvažnija baza.[2] Uprovo tu negdje ili pored njega krajem 16. vijeka Portugal je imao utvrdu, pod nazivom Julfa ili Julfar.[2] Perzijanci su 1622. protjerali Portugalce, a nakon njih su Nizozemci otpočeli svoj prodor u Perzijski zaljev, ali su se povukli u sredinom 18. vijeka. Od 19. vijeka glavna evropska sila u zaljevu je Velika Britanija, nekako u to vrijeme razbuktalo se i piratsvo sa sjedištem u gradu Ras al-Kajmi, njihove posade nisu su libile napadati i robiti britanske brodove; često su otimali posadu radi otkupnine, a ponekad bi ih i ubijali (kad im se nije platilo). U to vrijeme šeik koji je vladao Šardžom i Ras al-Kajmom bio je Sultan ibn Sakr (vl. 1803. – 1866.) bio je i glavni vođa pirata.[2] Britanci su u znak odmazde, nakon nekoliko neuspjelih kaznenih ekspedicija 1819. opkolili i zauzeli njegovu prijestolnicu Ras al-Kajmu, a nakon toga 1820. prisilili da potpiše ugovor o miru. Nakon tog je i on zajedno sa drugim zaljevskim šeicima, ispotpisivao i druge ugovore o savezništvu sa Britancima o protektoratu. Od 1869. i Ras al-Kajma je postala zasebni emirat, s Hamajdom ibn Abdulahom kao vladarom (on je bio unuk Sultana ibn Sakra). Nakon njegove smrti 1900. ponovno je pod emiratom Šardžom, sve do 1919. kad ga je Britanija konačno priznala kao posebni emirat.[2]

Kad je Britanija napokon napustila Perzijski zaljev krajem 1971., izbio je teritorijalni spor sa Iranom oko zaljevskih otočića Veliki i Mali Tunb, udaljenih oko 80 km sjeverozapadno od grada Ras al-Kajme (koji su bliži Iranu).[2] Iranska vojska je 30. novembra izvršila desant na Veliki Tunb, i zauzela ga unatoč otporu milicije emirata, tako da odtad Iran vlada tim otocima.[2]

Lista vladara Ras al-Kajme uredi

Emiratom od 18. vijeka vladaju šeici iz dinastije al-Kasimi.[3]

Privreda, transport i školstvo uredi

Emirat Ras al-Kajma je kraj razvijene poljoprivredne što je atipično za tu regiju, njom se bavi oko polovice radno sposobnog stanovništva. U plodnom obalnom pojasu pored grada Ras al-Kajme, uglavnom se uzgaja povrće (kupus, luk, paradajz), ali i datulje, duhan i voće, osobito banane i agrumi, i to za lokalnu potrošnju ali i za izvoz u druge emirate federacije, uglavnom u Dubai.[2] S druge strane u pustinjskom dijelu obale, gdje je nekad glavno zanimanje bilo skupljanje bisernih školjaka, ljudi nemaju od čega živjeti pa su ti krajevi opustjeli. Malobrojni stanovnici unutrašnje enklave bave se uzgojem datulja i koza.[2]

Istraživanja potencionalnih nalazišta nafte provedena na kopnu i moru, dosad nisu dala nikakve rezultate. Emirat dobija značajnu financijsku pomoć iz Saudijske Arabije i Kuvajta, ali i od bratskih emirata Abu Dabi i Dubaija. Između 1964. i 1972. dobar dio prihoda Emirata Ras al-Kajme dolazio je od izdavanja prigodnih poštanskih maraka namjenjenih filatelistima. U samom gradu Ras al-Kajmi ima nešto industrije, proizvodi se keramika, farmaceutika, cement, vapno i građevinski materijal.[2]

Glavni grad donedavno samo mala kasaba, naglo se razvio od kraja 20. vijeka, danas je povezan asfaltnom cestom sa susjednim emiratima i gradovima Dubaijem i Šardžom, on ima i međunarodni aerodrom (IATA: RKT, ICAO: OMRK). Duž plitke lagunaste obale ipak ima nekoliko dobrih luka od kojih je najveća Sakr u samoj Ras al-Kajmi, preko koje se odvija najveći dio pomorskog prometa emirata.[2] Grad ima i univerzitet al-Itihad (dosl. Jedinstvo), osnovan 1999. godine.[2]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 UNITED ARAB EMIRATES (engleski). Citypopulationde. Pristupljeno 03. 09. 2014. 
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 Al-Shariqah (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 03. 09. 2014. 
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 Ras al-Khaimah (engleski). Regnal chronology. Arhivirano iz originala na datum 2009-07-13. Pristupljeno 03. 09. 2014. 

Vanjske veze uredi