Rafael Urdaneta
Rafael José Urdaneta y Faría (Maracaibo, 24. listopada 1788. – Pariz, 23. kolovoza 1845.) bio je venezuelanski vojskovođa i političar, jedan od najvažnijih sudionika borbe za nezavisnost Latinske Amerike. Urdaneta je bio vatreni pobornik Simóna Bolívara i jedan od njegovih najodanijih suradnika. Tokom njegova predsjedničkom mandata, Urdaneta je bio ministar obrane Velike Kolumbije, a kasnije i njezin kratkotrajni predsjednik; kasnije je služio kao ministar obrane u administraciji Venezuele.
| Rafael Urdaneta | |
|---|---|
 | |
| Mandat 5. rujna 1830. – 30. travnja 1831. | |
| Prethodnik | Joaquín Mosquera |
| Nasljednik | Domingo Caycedo |
| Rođenje | 24. listopada 1788. Maracaibo, Venezuela(tada  Španjolski Imperij)
|
| Smrt | 23. kolovoza 1845. Pariz, Francuska
|
| Supružnik | Dolores Vargas París |
Rodio se 1788. u Maracaibu kao sin Miguela Geronima de Urdanete y Troconisa i njegove supruge Marije Alejandrine Faria. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a kasnije se školovao u sjemeništu u Caracasu. Godine 1804. preselio se u Bogotu, gdje je nastavio školovanje i gdje će se 1822. godine oženiti s Dolores Vargas París, mladom heroinom revolucionarnog pokreta. Sam Urdaneta se već 1810. godine pridružio revolucionarnom pokretu i ubrzo je postao blizak suradnik Simóna Bolívara, s kojim je sudjelovao u borbama za oslobođenje svoje rodne zemlje. Nakon uspjeha revolucionarnog pokreta i formiranja Velike Kolumbije, Urdaneta se priključio Bolívarovoj administraciji u svojstvu ministra obrane.
Kada je Bolívar u svibnju 1830. godine podnio ostavku na mjesto predsjednika, faktičnu vlast u državi preuzeo je Domingo Caycedo. U tom su periodu u Bogoti bila stacionirana dva bataljuna – jedan venezuelanski, odan Bolívaru i Urdaneti, te jedan kolumbijski, odan Franciscu de Pauli Santanderu. Kada je, u strahu od pobune, Caycedo naredio da se venezuelanski bataljun premjesti iz glavnoga grada, došlo je do sukoba u kojemu su venezuelanske trupe izašle kao pobjednici. Caycedo je svrgnut, a Urdaneta se 5. rujna 1830. godine proglasio predsjednikom kako bi spasio zemlju od kolapsa, ali i pokušao nagovoriti Bolívara da se vrati na čelo Velike Kolumbije.
Međutim, stabilizacija nikada nije ostvarena. Kolumbijski generali su odbili podržati Urdanetu i pokrenuli ustanak protiv njega, tokom kojega su osvojili jug zemlje i prisilili diktatora na pregovore. Generali su proglasili Cayceda legitimnim predsjednikom i zahtijevali Urdanetinu ostavku. Nakon što je u travnju 1831. godine potpisan mirovni sporazum između dvaju strana, Urdaneta se povukao s pozicije i vratio vlast Caycedu.
Nakon raspada Velike Kolumbije, Urdaneta i njegova obitelj su se vratili u Venezuelu. On je kratko sudjelovao u administraciji novonastale države, da bi 1845. godine bio imenovan posebnim poslanikom Venezuele u Španjolskoj. Međutim, umro je 23. kolovoza 1845. u Parizu, od komplikacija s bubrežnim kamencem, prije nego je uopće došao do Španjolske. Njegovo tijelo pokopano je u Nacionalnom panteonu u Caracasu.
