Jevrejski praznik kojim se obeležava oslobođenje jevrejskog naroda u vreme progonstva u Persiju, u doba cara Ahasvera (ili Ahašvera, u Daničićevom prevodu Biblije Asvir). Tokom ovog praznika rad nije zabranjen, ali se odobravaju mnogi znaci radosti koji u judaizmu nisu sasvim uobičajeni. Ovaj praznik pada u periodu od kraja februara do kraja marta. Praznik počinje postom (po ugledu na Jestirin post). Kasnije se razvio običaj sedenja po kućama do kasno u noć.

Prvi zapis o ovom prazniku nalazimo u u starozavetnoj Knjizi o Jestiri (Esteri). Istorijska tačnost događaja koji su u ovoj knjizi opisani, kao i autorstvo i vreme nastanka, predmet su žive naučne diksusije. Prema knjizi, car Ahasver (neki smatraju da je to Kserks) pozvao je na jednoj zabavi svoju suprugu Vašti da se pokaže gostima. Ona nije poslušala naredbu pa je car naredio da pred njega dovedu najlepše žene carstva da bi sebi izabrao novu ženu. Pred cara je dovedena i Jestira (Estera) koju je car izabrao. Njen otac, Mardohaj, odbio je da se pokloni velikašu Hamanu. Haman je zbog toga izdejstvovao da se ubije ne samo Mardohaj već i svi Jevreji u carstvu. Dan izvršenja pokolja trebalo je da bude određen žrebom, što se na akadskom kaže bur, a ta je reč u Bibliji zapisana kao pur, u množini purim, od čega je kasnije i sam praznik dobio ime. Jestira, da bi spasila svoj narod, prvo posti tri dana a potom priređuje gozbu za cara, gde mu otkriva Hamanove namere i izmoljava milost za svoj narod. Na kraju, Haman biva ubijen a Mardohaj postavljen za carskog namesnika. Nakon ovoga, Jestira i Mardohaj pišu pismo svim jevrejima cartva sa naredbom da ovaj događaj proslavljaju.

Povezano uredi