Publije Servilije Vacija Izaurik (konzul 48. pne.)

Publije Servilije Vacija Izaurik (Publius Servilius Vatia Isauricus, 1. vijek pne.) je bio rimski političar iz doba kasne Republike.

Bio je sin istoimenog konzula koji je dužnost obavljao 79. pne. Karijeru je započeo kao pristaša optimata, ali je na početku građanskog rata prešao Cezaru i popularima.

Nakon povratka iz Hispanije 49. pne. Cezar je isposlovao sebi konzulski mandat, a Vaciji konzulski mandat za 48. pne. Početkom te godine je Cezar otišao na Balkan u pohod na Pompeja, a kada je nešto kasnije Cezaru u pomoć krenuo i njegov glavni pomoćnik Marko Antonije, Vacija je preostao kao de facto glavni upravljač Rima. Izauriku je, međutim, nedostajalo autoriteta da vodi cezarovsku stranku, pa je odmah došao u sukob sa Kvintom Celijem Rufom, plebejskim tribunom i radikalnim popularom koji je tešku ekonomsku situaciju izazvanu ratom nastojao riješiti zakonom o oprostu svih dugova. Sukob, koji je dobio i fizičke značajke, i prilikom koga je Izaurik razbio Celijevu magistratsku stolicu, prerastao je u ustanak protiv Izaurika kome se priključio Tit Anije Milon, i koji je ugušen iste godine.

Nakon Cezarovog ubistva je Vacija u mutinskom ratu podržavao Senat protiv Marka Antonija, a istovremeno je njegova kćer Servilija bila zaručena za mladog Oktavijana. Kada su, međutim, Oktavijan i Antonije sklopili Drugi trijumvirat, zaruke su razvrgnute kako bi se Oktavijan mogao oženiti za Antonijevu pokćerku Klaudiju, ali je Vacija ostao vjeran Oktavijanu. Nastojeći mu se odužiti, Oktavijan je isposlovao da Vacija dobije još jedan konzulski mandat za 41. pne.

V. također uredi

Političke funkcije
Prethodi:
Lucius Cornelius Lentulus Crus i Gaius Claudius Marcellus Maior
Konzul Rimske Republike
zajedno sa Gajem Julijem Cezarom
48. pne.
Slijedi:
Quintus Fufius Calenus Publius Vatinius
Prethodi:
Marcus Aemilius Lepidus i Lucius Munatius Plancus
Konzul Rimske Republike
zajedno sa Lucijem Antonijem
41. pne.
Slijedi:
Gaius Asinius Pollio i Gnaeus Domitius Calvinus