Prva knjiga o Samuelu

Hebrejski spisi

Novi svet prevod Svetog pisma
uredi

1.knjiga Samuelova je deveta po redu knjiga u Bibliji. Ona govori o tome kako je 1117.pne. došlo do značajne promene u nacionalnoj organizaciji Izraela. Imenovan je prvi ljudski kralj. To se dogodilo dok je Samuel služio kao naimenovani prorok Jehove Boga u Izraelu. Iako je to unapred znao i prorekao, promena na monarhiju koju je zahtevao narod Izraela, došla je kao šamar Samuelu. Budući da je bio predan Jehovinoj službi od rođenja, Samuel je unapred video katastrofalne posledice za supripadnike Božje svete nacije. Samuel je popustio pred njihovim zahtevima samo na Jehovinu zapovest. Zatim je govorio i zapisao u knjigu šta će po pravu da pripada kralju i koja će ovlašćenja da ima nad narodom (1.Sam.10:25[1]). Tako je došla kraju era sudija i započela je era ljudskih kraljeva koja će videti kako se Izrael uzdiže do sile bez presedana, samo da bi konačno pao u nemilost i bio rastavljen od Jehovine naklonosti.


Naziv i pisac uredi

Ime Samuel znači ‘’Ime Božje’’ i on je zaista bio istaknut kao podupiratelj Jehovinog imena u tim danima. Izgleda da je Samuel napisao prva 24 poglavlja knjige. Onda su, nakon njegove smrti, Gad i Natan nastavili pisanje, dovršavajući poslednjih nekoliko godina zapisa do Saulove smrti. Na to je ukazano u 1.Dnevnika (Letopisa) 29:29, gde stoji:’’Dela kralja Davida, od početka do kraja, zabeležena su u zapisima videoca Samuila, u zapisima proroka Natana i u zapisima videoca Gada.’’. Za razliku od knjiga Kraljeva i Dnevnika, Samuelove knjige praktično uopšte ne ukazuju na ranije zapise i zato su Davidovi savremenici Samuel, Gad i Natan potvrđeni kao pisci. Sva trojica su zauzimala odgovorna mesta kao Jehovini proroci i suprotstavljali su se idolopoklonstvu koje je uzimalo maha u naciji.


Sadržaj uredi

Dve knjige Samuelove prvobitno su bile jedna sveska. Podeljen je u dve knjige u grčkoj Septuaginti. Prva Samuelova bila je nazvana Prva o Kraljevstvima. Tu podelu i ime prihvatila je latinska Vulgata i ona se nastavlja u katoličkim Biblijama sve do danas. Da su 1. i 2. Samuelova prvobitno sačinjavale jednu knjigu vidljivo je iz masoretske beleške za 1.Samuelovu 28:24 koja kaže da je taj stih u sredini Samuelove knjige. Izgleda da je ta knjiga bila završena oko 1078.pne. Zato Prva Samuelova verovatno obuhvata razdoblje od nešto više od sto godina, od oko 1180. do 1078.pne.


Dokazi uredi

Postoje obilni dokazi o tačnosti zapisa. Geografske lokacije odgovaraju opisanim događajima. Zanimljivo je da je Jonatanov uspešni napad na filistejski garnizon u Mihmašu, koji je vodio do potpunog razbijanja Filistejaca, u prvom svetskom ratu ponovio oficir britanske vojske[2], koji je, kako se izveštava, razbio Turke sledeći orijentire opisane u Samuelovom zapisu (14:4-14.

Međutim, postoje još snažniji dokazi za nadahnuće i autentičnost knjige. Ona sadrži izrazito ispunjenje Jehovinog proročanstva da će Izrael zahtevati kralja ( 5.Mojs. 17:14; 1.Sam.8:5). Godinama kasnije Hošea (Osija) je potvrdio njen zapis, citirajući Jehovu kako govori: ’’Dao sam ti kralja u svom gnevu i uzeću ga u svojoj jarosti’’ (Hoš.13:11). Petar je ukazao na to da je Samuel bio nadahnut kao prorok koji je ukazivao na Isusove dane (Dela 3:24). Pavle je citirao 1.Samuelovu 13:14 kada je ukratko iznosio vrhunce istorije Izraela. (Dela 13:20-22). Sam Isus je označio izveštaj kao autentičan kada je pitao fariseje svog vremena: ’’Niste li čitali šta je učinio David kada su on i ljudi sa njim ogladneli?’’ Zatim je ispričao izveštaj o tome kako je David zatražio hlebove prinosa (Mat.12:1-4; 1.Sam. 21:1-6). Ezra koji je pisao 1.i 2. Dnevnika (Letopisa) takođe je prihvatio izveštaj Samuelove knjige kao autentičan (1.Dnev.29:29). Budući da je to izvorni izveštaj o Davidovim aktivnostima, svako spominjanje Davida kroz cela Pisma potvrđuje da je Samuelova knjiga deo Božje nadahnute Reči. Na neke od njenih događaja se ukazuje čak i u natpisima Davidovih psalama, kao kod Psalma 59 (1.Sam.19:11), Psalma 34 (1.Sam.21:13,14) i Psalma 142 (1.Sam.22:1; 24:1,3).

Fusnote uredi

  1. "Onda je Samuilo objavio narodu prava koja će imati kralj i zapisao ih u knjigu koju je stavio pred Jehovu. Zatim je Samuilo otpustio ceo narod i svako je otišao svojoj kući."
  2. Major Vivian Gilbert, The Romance of the Last Crusade, 1923, strane 183-186.