Prva bečka arbitraža

Prva bečka arbitraža, ponekad navođen i kao Prvi bečki diktat, je sporazum potpisan u Beču 10. novembra 1938. godine kojim se Čehoslovačka obavezala tadašnjoj Mađarskoj predati teritorije na jugu današnje Slovačke na kojima su većinu stanovništva činili Mađari. Do njega je došlo pod pokroviteljstvom nacističke Njemačke i fašističke Italije, a nedugo nakon Münchenskog sporazuma kojim je Čehoslovačka prisiljena Njemačkoj predati Sudete, odnosno granična područja sa njemačkom etničkom većinom. Prva bečka arbitraža, kojom je Njemačka nastojala Mađarsku privoliti na svoju stranu u predstojećem svjetskom sukobu, odnosno opravdati svoje zahtjeve prema Sudetima kroz podržavanje sličnih iredentističkih zahtjeva među drugim državama, je predstavljala jednu od etapa u komadanju Čehoslovačke. Mađarska je nekoliko mjeseci kasnije, nakon proglašenja nezavisnosti Slovačke, 15. marta 1939. okupirala i anektirala samoproglašenu Karpatsku Ukrajinu, a potom nakon kratkotrajnog rata sa Slovačkom i dio njene istočne teritorije.

Slovačke granice od 1939. do 1947. - crvenom bojom označeno područje predano Mađarskoj temeljem Prve bečke arbitraže.

Prva bećka arbitraža je poništena mirovnim sporazumima nakon završetka Drugog svjetskog rata te su obnovljena čehoslovačka država i Mađarska vratile prethodne granice.

Vanjske veze uredi