Program Mariner

Mariner program pokrenula je Američka svemirska agenicja NASA. Program se sastojao iz niza robotizovanih letelica dizajniranih da istražuju Mars, Veneru i Merkur, tri najbliže planete Suncu. Misije Marinera su trajale od 1962. do 1973. godine i bile veoma uspešne. U toku ovih misija dobijene su prve detaljne slike drugih planeta, prvi ulazak u orbitu druge planete i prvi put da se koristila Gravitaciono polje planete za ubrzavanje i usperavanje letelice.

lansiranje Marinera 1

Od 10 letelica, 7 je bilo uspešno a 3 su izgubljene. Planirane su i Mariner 11 i Mariner 12 ali su njihove skice ipak predate za izradu Vojadžer 1 i Vojadžer 2 letelica iz Vojadžer programa. Skice Marinera 9 korišćene su u izradi Viking 1 i Viking 2 orbitera, takođe korišćenih za istraživanje Marsa. Galileo orbiter koji istražuje Jupiter i Kasini-Hajgens koji sada orbitira oko Saturna takođe su kreirane po Mariner letelicama.

Ceo program od 10 letelica procenjen je da je koštao preko 554 miliona američkih dolara.

Građa uredi

Sve letelice bile su heksagonalnog oblika gde se u centralnom delu nalazila sva elektronika. Letelice su posedovale redove antena, kamera, motora i izvora energije. Posle Marinera 2 sve naredne letelice iz ovog programa napajale su se Sunčevom energijom i koristili 4 solarna panela (osim Marinera 10 koji je imao 2 panela). Mariner 2 nije se punio koristeći solarnu energiju jer je dizajniran po liku lunarne letelice Rejndžer koja je radila na ograničene baterije. Kasnije se to ispostavilo veoma nepraktično. Prvih pet letelica lansirane su na Atlas-Agena raketama, dok su poslednjih 5 koristile bolju verziju, Atlas-Centaur.

Pogledati još uredi

Izvori uredi