Proces nacionalne reorganizacije

Proces narodne reorganizacije ( šp. El Proceso de Reorganización Nacional ) je naziv koji je dat paketu socijalnih i ekonomskih mjera i politika koje su se provodile tijekom vojne diktature u Argentini između 1976 . i 1983 . Dana 24. ožujka 1976 . godine dolazi do državnog udara koji je smijenio demokratsku vladu Marije Estele Martínez de Perón i na njeno mjesto doveo vojnu huntu na čijem čelu su se nalazili zapovjednici tri roda vojske: Jorge Rafael Videla ( pješaštvo ), Emilio Edurardo Masera ( mornarica ) i Orlando Ramón Agosti ( avijacija ).

Pored užasne ekonomske krize i rata za Falklande , vojna diktatura je također rezultirala u desetinama tisuća otetih, mučenih, ubijenih, kao i nestalih ili izgnanih.

Točan broj nestalih još uvijek nije utvrđen: prema organizacijama za ljudska prava, taj broj se procjenjuje na 30.000; Nacionalna komisija za nestale osobe (šp. Comisión Nacional sobre la desaparición de Personas - CONADEP ) dokumentirala je 8.961 slučaj; do 2007. godine, Podsekretarijat za ljudska prava ima oko 15.000 registriranih žrtvi diktature. Među žrtvama se nalaze i djeca, čiji se broj procjenjuje između 250-500. Mnoga od te djece su bila usvojena pošto im se identitet izbrisao, s obzirom da su bila djeca nestalih. Postoji organizacija koja se zove Bake sa Svibanjskog trga ( šp. Abuelas de Plaza de Mayo ), koja se bavi traženjem i identificiranjem te djece. Do siječnja 2007. pronađeno je njih 85. Između 1976 . i 1983 . godine funkcioniralo je oko 610 tajnih zatvora. Zatvorenici, nakon što su bili najzverskiji mučeni, ubijani su u tzv. letovima smrti ( šp. vuelos de la muerte ), pri kojima su bili drogirani i bacani iz vojnih zrakoplova u more. U svim slučajevima, umirali su od utapanja.

Godine 1984. Nacionalna komisija za nestale osobe ( šp. Comisión Nacional sobre la desaparición de Personas - CONADEP ) je istražila zločine protiv čovječnosti koji su bili počinjeni tijekom Procesa. Rezultat te istrage je čuveni izvješće pod imenom Nikad više ( šp. Nunca Más ).

Jorge Rafael Videla , Emilio Edurardo Masera i Orlando Ramon Agosti su bili izvedeni pred sud i osuđeni na doživotnu robiju zbog zločina počinjenih tijekom vojne diktature 1984. godine. Drugi odgovorni su također bili izvedeni pred sud i osuđeni kako u Argentini tako iu drugim zemljama. Procesi su trajali oko deset godina nakon događaja. Carlos Menem , argentinski predsjednik između 1989 . i 1990 , je pomilovao sve osuđene za zločine tijekom ove vojne diktature.

Dana 25. travnja 2007 . argentinski vrhovni sud je opozvao ovo pomilovanje, proglasio ga protivustavnim, i ponovno stavio na snagu presude protiv čovječnosti iz 1984. godine.[1] Jorge Videla je 13. listopada 2008. godine prebačen iz kućnog pritvora u zatvor na izdržavanje doživotne kazne.[2] Nakon pet godina, 5. srpnja 2012 . godine, argentinski sud osudio ga je na 50 godina zatvora zbog naredbe o otimanju i odvajanju 500 beba od porodica ljevičarskih političkih disidenata koji su bili nezakonito uhićeni i zatvarani tijekom njegove vladavine u Procesu narodne reorganizacije.[3]

Povezano uredi

Reference uredi