Priča o jalovoj smokvi

Priča o jalovoj smokvi (ili priča o neplodnoj smokvi) je poznata Isusova alegorijska priča o smokvinom drvetu koje ne daje ploda.

Umetnički prikaz priče.

Zabeležena je samo u Jevanđelju po Luki (13:6–9).

Priča uredi

Evanđelje po Luki beleži sledeću Isusovu priču:

Jedan čovek je imao smokvu posađenu u svom vinogradu, i dođe da traži rod na njoj, ali ne nađe. Tada reče vinogradaru: vidi, ima tri godine kako dolazim i tražim rod na ovoj smokvi, ali ne nalazim. Poseci je; zašto da još slabi zemlju? Ali mu on odgovori i reče: gospodaru, ostavi je još ove godine, dok okopam oko nje i nađubrim, pa će možda roditi; ako pak ne rodi, poseći ćeš je u buduće.

– Evanđelje po Luki, 13:6–9 (prevod Emilijana Čarnića)

Tumačenja uredi

U Isusovo vreme, smokve su često sađene u vinogradima.[1] Smokva je takođe bila uobičajeni simbol Izraela, pa drvo smokve može označavati Izrael u ovoj priči[2], ili se može odnositi posebno na njegove verske vođe.[1] Uobičajeno tumačenje je da gospodar vinograda predstavlja Boga, a vinogradar Isusa.[2] Poenta priče je da Isus nudi svojim slušaocima još jednu poslednju priliku za pokajanje.[1]

Ova priča se često povezuje sa jednom kasnijom zgodom, kada je Isus prokleo jalovo smokvino drvo da se osuši.[3]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Peter Rhea Jones, Studying the Parables of Jesus, Smyth & Helwys, 1999, ISBN 1-57312-167-3, pp. 123-133.
  2. 2,0 2,1 Timothy Maurice Pianzin, Parables of Jesus: In the Light of Its Historical, Geographical & Socio-Cultural Setting, Tate Publishing, 2008, ISBN 1-60247-923-2, pp. 235-237.
  3. Richard Whately, Lectures on Some of the Scripture Parables, John W. Parker and Son, 1859, p. 153.