Wikipedija

Posušje

Posušje
[[Datoteka:{{{karta}}}|163px]]
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton/županija Zapadnohercegovačka
Sjedište Posušje
Načelnik Branko Bago
Površina {{{površina}}} km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća
17.800
{{{gustoća}}}/km²

Posušje, grad i središte istoimene općine u južnom dijelu Bosne i Hercegovine. Općina zauzima površinu od 461 km² i nalazi se u Zapadnohercegovačkom kantonu u Federaciji BiH. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 1991. Posušje ima 16.570 žitelja, od kojih su 99,22% Hrvati, a 0,78% ostali. Time je Posušje, uz Grude i Široki Brijeg, općina s najvećim postotkom Hrvata od svih područja gdje žive Hrvati.

Geografija i klima uredi

Posuški kraj obuhvaća četiri stepeničasto poredane krške zaravni (Posuško i Virsko polje, Tribistovo, Rakitno te planinsko područje oko Blidinjskog jezera) i nalazi se na raskrižju putova: Mostar – Imotski – Split, Mostar – Tomislavgrad – Livno te Ploče – Ljubuški – Grude – Rama – Uskoplje – Travnik (Put spasa u izgradnji). Klima je submediteranska sa utjecajem planinske, ljeta su vruća, a zime oštre.

Naseljena mjesta uredi

Bare, Batin, Broćanac, Čamberi, Čitluk, Donji Jukići, Donji Karamatići, Donji Poklečani, Dubrave, Dupovci, Durmišuša, Gornji Dupovci, Gornji Jukići, Gradac, Ilijino Brdo (Ilijino brdo), Jukasovići, Karamatići, Kljenak, Korita, Kovači, Marasov Brig (Marasov brig), Meljakuša, Mukinje, Osoje, Perci, Podbila, Poklečani, Posušje, Posuški Gradac, Rakitno, Rastovača, Rastovača Polje (Rastovača polje), Ričina, Sutina, Tandare, Tokići, Tribistovo, Vinjani, Vir, Vrpolje, Vučipolje, Vučja glavica, Zagorje, Zavelim i Zlopaše.

Historija uredi

Ime Posušja – bez obzira na sva tumačenja imena Posušje, u posljednje i ranija vremena, očito je da je ime Posušje hrvatskog korijena i da označuje sušni kraj, što je i bilo temeljno obilježje ovog kraja kroz stoljeća.

Predhistorijsko doba uredi

Na prostoru općine Posušje, postoje ostaci čovjeka iz doba mlađeg neolita, potječu sa lokaliteta Vukove njive, Iličinova lazina, Prataruše i Žukovička pećina u Viru. U mlađem neolitiku na ovim je prostorima dominirala hvarsko-lisičićka kultura a njeni ostaci na prostoru općine Posušje pronađeni su na lokalitetima: Brig uz Bagarušu, Mostina (Batin), Sridnji Brig (Gradac), Uža (Gradac i Vrijovički brig (Gradac). U razdoblju eneolita (2400 – 1800. pne.), u Hercegovini je prevladavala tzv. «vrpčasta keramika», takvoj su pripadali lokaliteti: Nečajno i Trostruka gradina između Posušja i Gruda.

Raspad neolitskih skupina i početak novog, metalnog doba, u našim je krajevima, uvjetovan u prvom redu velikom seobom Indoeuropljana koja se desila u zadnjim stoljećima III. i na prijelazu u II. milenij pne. Ova velika seoba se, kao i ostale i prije i kasnije, također odvijala u valovima, pa je njen treći i posljednji val, dovršio zauzimanje prostora između Save i Jadranskog mora. Od tog trenutka miješaju se kulture starosjedilaca i doseljenika, nastaju novi tipovi naselja, gradine, i izrazito zatvorene društvene zajednice. Kao tipičan primjer takve brončanodobne kulture, izdvaja se, u ovim krajevima dominantna Cetinska kultura uglavnom u srednjoj Dalmaciji, i u nekim segmentima dosta joj slična Posuška kultura, rasprostranjena uglavnom po Hercegovini, Duvanjskom polju, srednjoj i dijelu sjeverne Dalmacije.

U brončano je doba, može se slobodno reći, bujao život na prostoru općine Posušje u prilog čemu svjedoče brojni lokaliteti i gradinska naselja iz ovog razdoblja na prostoru općine, njih čak 32.

Iz željeznog doba na prostoru općine Posušje postoji čitav niz gradina, tipičnih naselja Delmata, a preko današnjeg Posuškog i Virskog polja zasigurno je išao važan trgovački put od trgovačke luke Narona (Vid kod Metkovića) do glavnog Delmatskog centra Delminijum u Duvanjskom polju. U prilog ovoj činjenici svjedoči novac «Drahma Dyrahija» pronađen u Viru, a ugledni arheolog Zdravko Marić je ustvrdio da se u Viru nalazi jedno od najvažnijih kulturnih nalazišta cijele delmatske zemlje. Drugi ugledni arheolog Borivoj Čović, područje je Posušja, svrstao u «centralno ilirsko područje».

Posušje u rimsko doba uredi

Rimljani su kao praktičan narod, nakon što su zauzeli ove krajeve početkom 1. vijeka, svoja naselja razvijali u blizini prijašnjih ilirskih naselja. Naselja su povezivali svojim poznatim cestama čiji su rijetki ostaci danas vidljivi na prostoru općine Posušje. Kao siguran i potvrđen pravac dokumentirana je rimska cesta Gradac – Tribistovo – Poklečani – Petrovići. S druge strane po tvrdnjama arheologa Ballifa i Patscha, Vinjani su bili važno cestovno čvorište. Iz Vira, kao siguran ucrtan je cestovni smjer ispod Zavelima ka Vinici i dalje prema Aržanu.

U vrijeme Rima na prostoru čitave općine Posušje postoje naselja, utvrde i grobišta. Od naselja je, po svemu sudeći bio najvažniji Gradac, gdje su postojale dvije utvrde i naselje, te poznata kasnoantička kršćanska bazilika (IV. – V. stoljeće), dok je na prostoru Čitluka, u Dočićima, postojala rimska Vila Rustika. Na prostoru Čitluka, u blizini Orlovog kuka, također se nalazila rimska utvrda kao i u Plišivici na Vinjanima, dok je u Viru takva utvrda bila na lokalitetu Gradina iznad Glavice. U Tribistovu su se nalazile dvije rimske utvrde kao i u Sutini u Rakitnu, dok je u Petrovićima postojala utvrda i bazilika. Na prostoru Zagorja su pak pronađeni novci careva Konstantina I. i Valensa.

Srednjovjekovna Bosna uredi

U 7. stoljeću su se na povijesnoj pozornici pojavili Slaveni, koji na jugu osnivaju svoje prve kneževine, a zatim u vrijeme Tomislava i moćnu Kraljevinu Hrvatsku. Posušje je kao i čitava Hercegovina u ovo vrijeme pripadao Kraljevini Hrvatskoj o čemu između ostalog svjedoče i starohrvatski grobovi oko ranokršćanske bazilike u Gracu. Treba ipak upozoriti na mizerna istraživanja vezana za razdoblje ranog srednjeg vijeka u Posušju. U kasnijim razdobljima, razvijenog i kasnog srednjeg vijeka, Posušje je uglavnom pripadalo velikaškoj obitelji Nelipića iz Sinja, a njihova vlast se vjerojatno nad ovim krajem povremeno mijenjala sa hrvatskom bosanskom vladarskom obitelji Kotromanića. Tako se i ime Posušje u pisanim dokumentima prvi put spominje 1378. godine u opisu sabora koji je sazvala Margareta, udovica plemića Ivana Nelipića kojeg je vlasništvo bilo i Posušje. Drugi put se Posušje spominje 1403. godine u jednom dokumentu vezanom za trgovačke odnose Dubrovčana i Bosne. Značajan je treći spomen Posušja iz 1408. godine u jednoj povelji bosanskog kralja Ostoje gdje se Posušje naziva Župom. Tom prilikom kralj je Ostoja Posušje darovao plemićkoj obitelji Radivojevićima. Kasnije vrijeme vezano je za slabe bosanske kraljeve i moćnog hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog, te za otpor hrvatskog plemstva prema istom kralju. Feudalna anarhija razdirala je hrvatske krajeve, pa su Osmanlije prilično lako 1463. godine zauzeli Bosnu. Hercegovinu su Osmanlije potpuno zauzeli 1482. godine padom Herceg – Novog, no, godina pada Posušja pod tursku vlast vezana je za godinu velike krbavske bitke, 1493. godinu.

Posljednje naselje Posušja koje je ujedno i posljednje u čitavoj Hercegovini palo pod Osmanlije jest Vir. Branitelji Vira imali su dobro utvrđen lanac obrambenih utvrda iznad Vira i hrabro su se odupirali sve do 1513. godine.

Osmansko doba uredi

Prvi spomen Hercegovačkog sandžakata potiče iz jedne vijesti s kraja veljače 1470. godine, sa osmanskim osvajanjima širio se i prostor ovog sandžakata koji je bio u sastavu Rumelijskog ajaleta sve do 1580. godine kada je ušao u sastav tada novoosnovanog Bosanskog pašaluka i tako ostao do 1833. godine. Sandžake su Osmanlije dalje dijelili na manje upravne oblasti, kadiluke i nahije. I u posuškom kraju zavedena je uprava kao i ostalim dijelovima Osmanskog carstva, sva zemlja postala je vlasništvo sultana koji ju je dijelio svojim zaslužnicima. Iz tog razdoblja potječe i ime naselja Čitluk. Posuški kraj je za kasnijih ratova tijekom 17. stoljeća, postao graničnim područjem između Osmanskog carstva i Venecije, i kao takav je zadobivao velike rane.

Austro-ugarsko doba i 20. stoljeće uredi

1878. godine, nakon hercegovačkog ustanka protiv Osmanlija u kojem je sudjelovao i posuški kraj, i nakon Berlinskog kongresa, austrougarska vojska, koju su većim dijelom činili Hrvati, a vodili su je i generali Josip Filipović i Stefan Jovanović, zauzela je Bosnu i Hercegovinu.

Austrougarska je uspostavila najprije protektorat a zatim je 1908. izvršila i aneksiju Bosne i Hercegovine. Austrougarska vlast je radila na poboljšanju gospodarskih prilika u zemlji isto kao i na razvoju školstva. Tako je 1886/87. otvorena Osnovna škola Rakitno u Poklečanima, Osnovna škola u Viru počela je s radom školske 1903./04., nalazila se iznad Megdana, kasnije su otvarane škole u Posušju, Gracu i ostalim naseljima. Posebne zasluge za opismenjivanje posuškog stanovništva ima fra Didak Buntić.

1918. godine Posušje je postalo dio Kraljevine SHS, kasnije Jugoslavije. 1939. godine sporazumom Cvetković-Maček stvorena je Banovina Hrvatska u koju je ušao i posuški kraj. Za vrijeme drugog svjetskog rata, Posušje je pripalo NDH, a područje današnje općine Posušje podijeljeno je između dviju velikih župa; Velika župa Hum i Velika župa Lašva-Pliva.

Nakon završetka rata 1945., Posušje je pripalo socijalističkoj Jugoslaviji i ušlo u sastav Bosne i Hercegovine kao njene republike.

Za vrijeme raspada SFRJ, lokalno stanovništvo se izjasnilo za HDZ, a potom je Posušje za vrijeme rata u BiH bilo dio Hrvatske republike Herceg-Bosne. Ona je ukinuta Washingtonskim sporazumom 1994. kojim Posušje ulazi u sastav novostvorene Federacije BiH.

Kultura uredi

Na ovom području nalazi se dosta kulturno-povijesnih spomenika, među kojima se ističu stare gradine iz neolita i ilirskog doba, Rimska utvrda u Gracu, ostatci rimskih cesta, preko 20 latinskih natpisa na kamenu, Ranokršćanska bazilika iz IV. stoljeća, otkrivena i konzervirana 1971. – 1976., i skoro u svakom selu po najmanje jedna nekropola sa stećcima kao srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima. U Rastovači kraj Posušja rođen je fra Grgo Martić, poznati franjevac i glasoviti pjesnik, koji se proslavio svojim Osvetnicima, Posvetnicima i Zapamćenjima.

U posuškom kraju svjetlo dana ugledao je i fra Petar Bakula, neumorni graditelj, pisac i znanstvenik. Ovaj je duhovnik napisao 27 djela, od kojih je najpoznatije Topografsko-historijsko šematizam franjevačke kustodije i apostolskog vikarijata u Hercegovini za godinu gospodnju 1867.


Rimokatoličke župe uredi

Danas se na području općine Posušje nalazi 7 rimokatoličkih župa od kojih u 4 djeluju svjetovni svećenici a u 3 franjevci. Vanjske granice župa uglavnom se poklapaju sa administrativnim granicama općine Posušje.

Turizam uredi

Posušje ima i svoje prirodne ljepote, kao što su: visoka planinska ljepotica Čvrsnica (2.228 m n. v.) s njezinim impresivnim obroncima te endemima, među kojima se ističe Hendel-Mezettijeva mišjakinjica iz porodice karanfila, Blidinjsko jezero (1.200 m n. v.), Masna Luka s više bistrih planinskih izvora i prekrasnom jelovom i borovom šumom, akumulacija Tribistovo, Brina – zanimljiv krški te donedavno čovjeku nepristupačan kanjon Ričine – i izvor Žukovice u Zagorju. Područje oko Blidinjskog jezera nalazi se u sastavu Parka prirode. Pored toga ovaj se kraj nalazi u zaleđu Jadranskog mora i ima tipično planinsko područje oko Blidinjskog jezera s fascinirajućim planinskim obroncima te bogatim lovištem. Stoga se s pravom nadamo da će Posušje u bliskoj budućnosti biti upisano u turističke prospekte.

Poznati ljudi uredi

  • Željko Ninčić, glumac
  • Ante Bonić, sportski radnik, atletičar i profesor glazbe
  • dr.Ivan Bušić, sportski radnik i atletičar
  • Ljubo Ćesić - Rojs, hrvatski general i političar
  • Franjo Vranjković, nogometni menadžer

Vanjske poveznice uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Posušje&oldid=41859584