Posljednji most

Poslednji most (u originalu Die lezte Brücke) je jugoslovensko-austrijski igrani film, snimljen 1954. godine u režiji Helmuta Kojtnera. Predstavljao je prvu važniju koprodukciju u istoriji jugoslovenske kinematografije i prvi partizanski film u kome se događaji u drugom svetskom ratu prikazuju iz strane perspektive. Također je predstavljao prvi veliki hit u karijeri Marije Šel. Sniman je na lokacijama u tadašnjoj Jugoslaviji, uključujući Mostar i njegov znameniti Stari most.

Poslednji most
RežijaHelmut Kojtner
ScenarioStole Janković
Helmut Kojtner
UlogeMarija Šel
Pavle Minčić
Zvonko Žungul
Janez Vrhovec
Bata Stojanović
Stevo Petrović
MuzikaKarl De Grof
StudioKosmopol film
UFUS
Datum(i) premijere
11. 2. 1954 (1954-02-11) (Beč)
Trajanje102 min.
Zemlja SFR Jugoslavija
 Austrija
Jeziknemački

Godine 1954. je prikazan i na Kanskom festivalu, gde je osvojio Međunarodnu nagradu i Nagradu OCIC.

Kratak sadržaj uredi

Glavna junakinja je Helga, nemačka bolničarka koja je za vreme drugog svetskog rata na prostoru Jugoslavije zarobljena od partizana i prisiljena da pomaže ranjenim partizanskim borcima. Kada se bolje upoznala sa idejama i ciljevima za koje se partizani bore, ona počinje dobrovoljno i sa puno entuzijazma da izvršava svoj prvobitno nametnuti zadatak. Helga tada olako prelazi i preko svoje nacionalnosti. U jednoj akciji pribavljanja lekova za ranjenike, Helga gine, i to na poslednjem mostu, posle čega strane u sukobu obustavljaju vatru.

Uloge uredi

Eksterni linkovi uredi