Položaj LGBT osoba u Poljskoj

LGBT osobe u Poljskoj ne uživaju istu zaštitu prava kao ne-LGBT osobe. Homoseksualnost je legalna u Poljskoj, ali istopolna domaćinstva nemaju ista prava kao heteroseksualna.

Neke levo orijentisane političke stranke se zalažu za prava LGBT osoba (SLD, UP, SDPL, RACJA), kao i za odgovarajuće promene u poljskim zakonima. Sliči glasovi podrške mogu da se čuju i iz stranaka desnice,kao što su PO (trenutno na vlasti) i PiS. Među ljudima koji daju podršku je i Predsednik evropskog parlamenta Jerzy Buzek[1]. Uprkos pojedinim glasovima podrške, ove partije su protiv donošenja novih zakona o LGBT pravima i teško je očekivati promene pre narednih izbora, koji treba da se održe 2011.

Dekriminalizacija homoseksualnosti uredi

Homoseksualnost je dekriminalizovana u Poljskoj 1932. godine uvođenjem novog krivičnog zakona. U periodu pre toga homoseksualnost je bila ilegalna po zakonima okupacionih snaga, koje su delile Poljsku od 1795. do 1918. Prema tome, nikada nije postojao zakon protiv homoseksualnosti koji je donela poljska vlada (ako se izuzme zakon koji je zabranjivao homoseksualnu prostituciju između 1932. i 1969.) Istovremeno sa legalizacijom homoseksualnosti, uzrast seksualne saglasnosti je izjednačen na 15 godina.

Homoseksualna prostitucija je legalna od 1969. godine. Homoseksualnost je skinuta sa liste poremećaja 1991. godine. Homoseksualne osobe mogu da služe u vojsci.

Istopolne zajednice uredi

Poljska zakonski ne priznaje istopolne parove. Prema Ustavu Poljske (1997) brak se definiše kao zajednica muškarca i žene[2], što onemogućuje donošenje zakona o istopolnim brakovima.

Tokom 2003. godine, senatorka Maria Szyszkowska je predložila zakon o registrovanom partnerstvu, koji je nalik na francuski PACS. Decembra 2004. Senat je usvojio ovaj zakon, ali donji dom nije uspeo da glasa o njemu pre izbora 2005. godine, kada je došlo do smene vladajuće većine u parlamentu i izglasavanje tog zakona nema izgleda dok ponovo ne dođe do promene vladaće većine.

Prvo zvanično priznavanje istopolnih parova došlo je od varšavskog gradskoj prevoznog preduzeća, koje je 2004. godine dozvolilo besplatan prevoz partnerima i partnerkama svojih gej i lezbejskih radnika i radnica.

Veliku opoziciju promenama u zakonu predstavlja Rimokatolička crkva, koja je u Poljskoj politički veoma aktivna i uticajna.


Zabrana diskriminacije uredi

Zabrana diskriminacije je prisutna u Zakonu o radu iz 2003. Poljski ustav zabranjuje diskriminaciju "po bilo kom osnovu", što uključuje i seksualnu orijentaciju, mada ovo nikada nije ispitano na sudu. Predlog da se eksplicitno zabrani diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije u Ustavu propao je 1995. godine posle jakog lobiranja Rimokatoličke crkve[3].

Društvo uredi

 
Anti-gay naljepnicu s nacionalističke poljske organizacije.

Prema istraživanju iz 2005. čak 89% građana i građanki smatra da je homoseksualnost "neprirodna". Dalje, samo polovina smatra da se homoseksualnost treba tolerisati[4]. Prihvatanje i tolerancija prema LGBT osobama porasla je tokom kasnih 1990-ih i početkom 2000-ih uglavnom među mlađim ljudima u velikim gradovima. Gej klubovi postoje širom zemlje, ali se uglavnom nalaze u većim urbanim mestima. Postoji više LGBT organizacija, među kojima su najveće Kampania Przeciw Homofobii i Lambda Warszawa. Postoji, takođe, nekoliko nedeljnih i mesečnih časopisa, kao i veći broj web portala, koji se fokusiraju na širok spektar tema, od sklapanja poznanstava do queer teorije.

 
Warsaw Pride, 2008

Istraživanje koje je naručila Evropska komisija 2006. godine pokazuje da se građani i građanke Poljske uglavnom protive istopolnim brakovima. Prema rezultatima 74% se protivi brakovima, dok 89% ljudi je protiv usvajanja dece od strane istopolnih parova[5]. Ovi rezultati pokazuju da samo Grčka (v. Položaj LGBT osoba u Grčkoj) i Letonija (v. Položaj LGBT osoba u Letoniji) imaju viši stepen netolerancije prema LGBT osobama u EU-u[6].

U poslednjim godina može se primetiti promena u odnosu prema LGBT osobama. Tako, na primer, prema istraživanju iz decembra, 2009. godine pokazuje da 60% građana i građanki ne bi imalo ništa protiv da premijer ili neko od ministara bude otvoreno gej. Uz to, 9% ljudi nije imalo stav o tome[7].

Tokom 2004. i 2005. Varšava i drugi gradovi, uključujući i Krakov, blokirali su održavanje parade ponosa dajući različite izgovore, od rizika takve manifestacije za bezbednost građana, do religioznih razloga. Uprkos zabrani, 2005. godine marširalo je oko 2.500 ljudi, od kojih je desetak uhapšeno i kasnije pušteno. Parade ponosa se od tada redovno održavaju u Poljskoj.


Tokom druge polovine 2000-ih nekoliko poljskih poznatih ličnosti je imalo coming out, što je doprinelo jačanju tolerancije i pozitivnih stavova prema LGBT osobama u javnosti. Recimo, filmski kritičar Tomasz Raczek je rekao da je u petnaestogodišnjoj vezi sa piscem Marcinom Szczygielskim[8] i par je izabran za "par godine" mainstream ženskog časopisa Viva!, 2009.

Emigracija LGBT stanovništva uredi

Nakon ulaska Poljske u EU, poljske LGBT organizacije su počele da tvrde da hiljade poljskih LGBT osoba odlaze u druge države koje uvažavaju njihova prava.

U intervjuu koji je dao 2009. godine za novine Gazeta Wyborcza, bivši premijer Poljske, Kazimierz Marcinkiewicz je izjavio da je svoj stav prema LGBT pitanjima promenio nakon susreta sa gej emigrantom u Londonu, koji mu je rekao da je "pobegao iz Poljske jer je gej i ne bi imao slobodu u svojoj državi". Marcinkiewicz zaključuje da on ne želi da iko beži iz Poljske.

Pravni slučajevi uredi

Neki parovi u Poljskoj bore se za priznanje svog braka pred Evropskim sudom za ljudska prava, na primjer u slučaju Andersen protiv Poljske[9].

Vidi dalje uredi

Reference uredi

  Položaj LGBT osoba u Evropi
Suverene države Albanija • Andora • Armenija** • Austrija • Azerbejdžan* • Belorusija • Belgija • Bosna i Hercegovina • Bugarska • Crna Gora  • Češka • Danska • Estonija • Finska • Francuska • Grčka  • Gruzija* • Holandija  • Hrvatska • Irska • Island • Italija • Kazahstan* • Kipar** • Letonija • Lihtenštajn • Litvanija • Luksemburg • Mađarska • Severna Makedonija • Malta • Moldavija • Monako • Nemačka  • Norveška • Poljska • Portugal • Rumunija • Rusija* • San Marino • Slovačka • Slovenija • Srbija • Španija • Švajcarska • Švedska • Turska* • Ujedinjeno Kraljevstvo  • Ukrajina  •Vatikan
Autonomije, zavisne i druge teritorije Abhazija* • Ažarija* • Åland • Akrotiri i Dekalija •Džersi  • Krim • Farska ostrva • Gernzi • Gibraltar • Nagorno-Karabah* • Nahčivan* • Ostrvo Man • Turska Republika Severni Kipar**
* veliki deo teritorije je u Aziji
** država je u Zapadnoj Aziji, ali se smatra evropskom iz kulturnih, političkih i istorijskih razloga.
 
Svet
 
Afrika
 
Južna Amerika
 
Severna Amerika
 
Azija
 
Okeanija
Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi