Petar Lubarda (Ljubotinj, 27. 7. 1907. — Beograd, 13. 2. 1974), jedan od najvećih jugoslovenskih slikara 20. veka. Bio je član SANU i JAZU.

Petar Lubarda
Petar Lubarda
Rođenje(1907-07-27)27. 7. 1907.
Ljubotinj
Smrt13. 2. 1974. (dob: 66)
Beograd

Biografija uredi

Osnovnu školu je pohađao u Ljubotinju, Cetinju i Herceg Novom, a gimnaziju u Herceg Novom, Šibeniku, Sinju i Nikšiću gde počinje da slika. Studije slikarstva započeo u Beogradu 1925. Umetničkoj školi, a nastavlja kratko u Parizu 1926. na Académie des Beaux Arts. U Crnu Goru se vraća 1932. i iste godine dolazi u Beograd. U Parizu drugi put boravi od 1938. do 1940.

Prvu samostalnu izložbu imao je 1925. u Nikšiću a potom 1927. i 1929. u Parizu i Rimu. Od 1927. godine učestvovao je na mnogobrojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu.

Bio je član Društva srpskih umetnika „Lada“ od 1938, Grupe „Samostalni“ od 1951, kao i ULUS-a, ULUCG-a i SULUJ-a.

Ratne godine od 1941. do 1944. provodi u zarobljeništvu u logorima u Nemačkoj i Italiji. Njegovog oca, kraljevskog oficira, streljali su Titovi partizani, što je godinama negativno uticalo na njegovu umetničku karijeru, jer se smatrao ideološki nepouzdanim.

Od 1945. radi kao profesor na Likovnoj akademiji u Beogradu. Godine 1946. odlazi na Cetinje gde učestvuje u fomiranju prvih stručnih likovnih institucija u Crnoj Gori: otvara se Umjetnička škola na Cetinju u koji je bio predavač i direktor. Škola se 19471948. premešta u Herceg Novi. U Beograd se vraća 1950. godine gde ostaje do kraja života.

Dopisni član SANU postaje 1959, a redovni 1961. Jedna od najomiljenijih tenma njegovog slikarstva je Kosovski boju koju je uradio na raznim formatima u više desetina verzija.

Slikarsku zaostavštinu poklanja Beogradu 1973. godine. U toku je renoviranje zgrade u kojoj se nalazi legat Petra Lubarde.

Godine 1997. ustanovljeno je najveće priznanje „Petar Lubarda“ koje se dodeljuje za likovnu umetnost u Crnoj Gori.

Slikarstvo uredi

Slikarski put Petra Lubarde započinje tamo gde je rođen - u crnogroskom kršu i brdima koji su mu se trajno urezali u stvaralačku memoriju. Praktično, u svemu što je slikao, kao plastička matrica može se identifikovati taj prvi vizuelni pejsaž koji ga je od rođenja okruživao. Kao da se u svakom od kasnijih zamenitih ciklusa vraćao linijama, oblicima i koloritu krajolika koji je poneo i nosio ma kuda da se kretao Crnom Gorom, Srbijom, Evropom i svetom. Počeo je da slika na svojevrsni realistički način koji je već poprimio svetlo-tamne valerske odnose svetla koji su tragali za naglašenim govorom slikarske materije. Dramatika slikarskog prizora podignuta je na prelazu tridesetih u četrdesete godine, a simbolično je vidljiva u Zaklanom jagnjetu (1940).

Za ovu sliku su mnogi kritičari istakli da po surovosti prizora nagoveštava kataklizmu Drugog svetskog rata. Posle rata, Lubarda se upustio u dotad nepoznatu avanturu u srpskom i jugoslovenskom slikarstvu otvarajući potpuno slobodne puteve kreativnosti, najpre u maninirizmu kolorističkog ekspresionizma, u kome je formu redukovao do granice prepoznatljivosti, a odmah zatim je svoje slikarstvo uveo u asocijativnu i apstraktnu fazu koja je definitivno obeležila ne samo njegov opus već i celokupno naše slikarstvo druge polovine dvadesetog veka. Od istorijskog je značaja bila njegova izložba održana 1951. godine u Galeriji ULUS-a u Beogradu koja je pokazala ceo plastički program obnove našeg slikasrstva posle epohe socijalističkog realizma i otkrila taj tanani pelaz iz ekspresivnog realizma u asocijativnu apstrakciju. Neka od najpoznatijih dela iz tog perioda su: Bitka na Vučjem dolu (1950), Guslar (1952), Konji (1953), Kosovski boj (1953).

Samostalne izložbe (izbor) uredi

Posthumne

Bibliografija uredi

Monografije

Enciklopedije

  • 1959 Enciklopedija leksikografskog zavoda, knj. 4, s. 651, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb
  • 1964 Enciklopedija leksikografskog zavoda, knj. 3, s. 343-344, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb
  • 1978 Mala enciklopedija Prosvete: Opšta enciklopedija, knj. 2, s. 429, Prosveta, Beograd
  • 1984 Likovna enciklopedija Jugoslavije, knj. 2, s. 209, Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb
  • 2001 Leksikon crnogorskih umjetnika 1946-2001, s. 132-136, ULUCG, Podgorica

Knjige i druge publikacije (izbor)

Predgovori kataloga samostalnih izložbi (izbor)

Nagrade i priznanja uredi

 
Lubardin grob u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju

Izvori uredi

  • Dokumentacija Muzeja savremene umetnosti, Beograd
  • Arhiv SANU, Beograd
  • Petar Lubarda, monografija, Galerija Tiodorović, 2004, Podgorica

Vidi još uredi

Vanjske veze uredi