Pentanska kiselina

Valerinska kiselina ili pentanska kiselina je alifatična karboksilna kiselina hemijske formule C5H10O2. Kao druge niže karboksilne kiseline, ima veoma neprijatan miris. U prirodi se nalazi u valerini, po kome je dobila i ime. Njena glavna upotreba je sinteza estara. Isparljivi estri valerinske kiseline imaju prijatan miris i koriste se u parfemima i kozmetici. Etil-valerinat i pentil-valerinat se koriste kao aditivi u hrani zbog njihovih ukusa sličnih voću.

Valerinska kiselina[1]
Valerinska kiselina
IUPAC ime
Drugi nazivi Valerinska kiselina
Butan-1-karboksilna kiselina
Identifikacija
CAS registarski broj 109-52-4
MeSH Valeric+acid
RTECS registarski broj toksičnosti YV6100000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula C5H10O2
Molarna masa 102.13 g/mol
Agregatno stanje bezbojna tečnost
Gustina 0.930 g/cm³, tečna
Tačka topljenja

-34.5 °C

Tačka ključanja

186-187 °C

Rastvorljivost u vodi 4.97 g/100 ml (25 °C)
pKa 4.82
Opasnost
Opasnost u toku rada iritantno
R-oznake R34 R52/53
S-oznake S26 S36 S45 S61
Tačka paljenja 86 °C
Srodna jedinjenja
Srodna jedinjenja Buterna kiselina
Etil-valerinat
pentil-pentanoat



Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Bezbednost uredi

Valerinska kiselina može da izazove iritaciju kod ljudi kada dođe u dodir sa kožom i očima, ali generalno se to ne događa jer ne pretenduje da ispari na sobnoj temperaturi ako nije u glacijalnoj formi. Uprkos tome, toksična je vodenim organizmima i ne treba je puštati niz slivnik ako je prvo ne neutrališemo.

Upotrebe uredi

Koren valerijane se dugo koristio kao biljni sedativ.

Za valerinsku kiselinu se smatra da može da efektivno odstrani bubuljice. Njeni derivati (poput diflukortolon-valerinata) se koriste kao kortikosteroidi u dermatologiji.

Reference uredi

  1. Susan Budavari, ur. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th izd.). Merck Publishing. ISBN 0-911910-13-1. 

Spoljašnje veze uredi