Pavlini
Ordo Fratrum Sancti Pauli Primi Eremitae
grb
( grb)
Kratica naziva: O.S.P.P.E.
Godina osnivanja: 1215.
Godina reorganiziranja:
Reorganizator:
Mjesto osnivanja: Pilisszentkereszt, Ugarska
Blaženi Euzebije
utemeljitelj: Blaženi Euzebije
krilatica: Solus Cum Deo Solo
Službeni jezik:
Sjedište: Jasna gora, Poljska
[[ ]]:
čelni čovjek:
Roditeljski red: Augustinci
Redovi nastali iz ovog reda:
Podredovi:
Broj pripadnika: 500
Poznati pripadnici: kardinal Juraj Utišinović Martinuzzi, Gros Bertalan
Odijelo: bijeli habit

Pavlini ili Red svetog Pavla prvog pustinjaka (latinski: Ordo Fratrum Sancti Pauli Primi Eremitae, kratica: OSPPE) je jedan od rimokatoličkih redova kasnog srednjeg vijeka.

Cilj Pavlinskog reda je kontemplacija o Bogu u samoći, prakticiranje liturgijskih molitvi, realizacija duha pokore, širenje kulta sv. Marije, apostolski rad u korist crkve, naviještanje Božje riječi i vršenje sakramenata.[1]

Historija reda uredi

Pavlini su nastali početkom 13. vijeka u Ugarskoj, na valu velikog pustinjačkog pokreta koji je tokom 11. i 12. vijeka zahvatio cijelu Evropu.

Na čelu pokreta bio je blaženi Euzebije (mađarski: Boldog Özséb), kanonik iz Esztergoma, koji je okupio pustinjake koji su živjeli po šumama Mađarske i Hrvatske i podigao s njima crkvu Svetog Križa (Szent Kereszt) kod sela Pilisszentkereszt na Planini Pilis. Euzebije se fokusirao na život u zajednici, molitvu, post i težak fizički rad.[1]

Red je odobrio papa Klement V. - 1308., i propisao im kao pravila reda ona sv. Augustina.[1] Red je za svog patrona odabrao sv. Pavla iz Tebe, kog se smatra prvim pustinjakom.[1]

Pavlini su za svoj moto odabrali - solus cum Deo (samo s Bogom), a za svoju odjeću 1345. bijelu boju.[1]

U drugoj polovici 14. vijeka red se proširio naročito po Poljskoj, samostan Jasna gora u Czestochowi, koji je uskoro postao njegov drugi dom.[1]

Nakon donošenja Edikta o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama cara Josipa II. - 1781. ukinuti su brojni redovi, među njima i Pavlini.

Pavlini su uspjeli preživjeti zahvaljujući tome što se njihov Jasna gora u Poljskoj, tada bio u Carskoj Rusiji, dakle izvan jurisdikcije Josipa II..

Pavlinskih samostana danas ima od Poljske, preko Mađarske, Hrvatske, Latvije, Ukrajine, Belorusije, Češke, Slovačke, Njemačke, Engleske, Italije, Sjedinjenih Ameičkih Država, Australije. Ima ih i po Africi (Kamerun) i Južnoj Americi.[1]

U pedeset zajednica živi oko 500 redovnika odjevenih u bijelo.[1]

Pavlini u južnoslavenskim zemljama uredi

Najveći i najpoznatiji pavlinski samostan bio je onaj iz Lepoglave sa gimnazijom iz 1656.

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Chi siamo? (talijanski). Paulini. Pristupljeno 22. 01. 2016. 

Vanjske veze uredi