Patrijarh srpski Spiridon

Patrijarh srpski Spiridon je bio pećki patrijarh od 13801389. godine. Poslednje godine njegove službe odigrana je bitka na Kosovu 1389.

Patrijarh srpski Spiridon
Datum smrti 18. avgust 1389. [1]
Godine 1379—1389 [2]
Prethodnik Jefrem
Naslednik Danilo III

Nakon njegove smrti nastupio je period dvovlašća u srpskoj crkvi. Uporedo sa patrijarhom Jefremom koji je stolovao u Peći, u Zemlji Brankovića, u susednoj Srbiji njegov sin Danilo je proglašen za patrijarha u Žiči.

Neki smatraju da je patrijarh Spiridon bio prijatelj i zaštitnik Vuka Brankovića[3], dok neki veruju da je podržao Stefana Lazarevića na saboru 1389. da prihvati vrhovnu vlast sultana Bajazita.[nedostaje referenca]

Njegov sin patrijarh Danilo bio je naklonjen Lazarevićima.[3]

Život uredi

Život Spiridona je malo poznat. Zabeleženo je da je rodom iz Niša i da je bio sabrat svetogorskog manastira Pantalejmon. Pripadao krugu obrazovanih sveštenika, koji je dao najsjajnije pisce tog razdoblja, i koji su u Svetoj gori, u saradnji sa drugim slovenskim manastirima, uveli novi stil crkvenoslovenskog pravopisa u slovensku književnost. Pretpostavlja se da su uvodni delovi u pet povelja kneza Lazara, sudeći po stilskim odlikama, delo patrijarha Spiridona.

Neki izvori navode da je Spiridon, pre izbora za srpskog patrijarha, bio episkop Cezaropolisa, a docnije mitropolit u Melniku. Ovu pretpostavku potkrepljuju i dva akta iz svetogorskog manastira Vatopeda u kojima se, oktobra 1377. godine, pominje mitropolit Spiridon. Jednu povelju kneza Lazara izdatu 1379/80. godine manastiru Hilandaru potvrdio je i patrijarh Spiridon.

Pećki patrijarh uredi

Izabran je na crkvenom saboru 1380. godine, nakon povlačenja njegovog prethodnika patrijarha Jefrema, koji ga je predložio za svog naslednika, što su prisutni uvažili i izabrali ga. O tom izboru i Jefremovom predlogu ostala su svedočanstva episkopa Marka, zatim pisani trag u Tronoškom rodoslovu i Opštem listu.

Za ime patrijarha Spiridona vezana je i tzv. «Gornjačka povelja». Patrijarha Spiridona vezuju i sa Poveljom o osnivanju kinovitskog manastira Drenče u Župi kod Aleksandrovca, zadužbina monaha Doroteja i njegovog sina Danila, potonjeg patrijarha srpskog Danila III. Nikodim Mirčeta, prepisujući 1387. godine Letovnik u manastiru Svetih Arhanđela kod Prizrena, navodi da je tada „na prestolu patrijarh srpski kir Spiridon“. Patrijarh Spiridon je 19. januara 1388. godine potvrdio stvaranje zadužbine vlastelina Obrada Dragojlovića, crkvu Presvete Bogorodice, u selu Kukonj kod Brvenika na Ibru.

Patrijarh srpski Spiridon bio je na čelu Srpske crkve u vrlo teškim vremenima, u vreme velike najezde Turaka, koji redom osvajaju Sofiju, Ser, Ber i Janjinu.

Prema predanju, on je pričestio srpsku vojsku pred Kosovsku bitku uoči Vidovdana 1389. godine. Patrijarh Spiridon je nadživeo kosovsku bitku jedva dva meseca. Umro je 11. avgusta 1389. godine. Njegove mošti se nalaze u crkvi Svetog Dimitrija u Pećkoj patrijaršiji.

Izvori uredi

  1. Grupa autora, Istorija srpskog naroda II , Beograd, 1982.
  2. Андрија Веселиновић Радош Љушић, Српске династије, Нови Сад, 2001. ИСБН=86-83639-01-0
  3. 3,0 3,1 „Vuk nije bio Branković”. Arhivirano iz originala na datum 2014-04-26. Pristupljeno 2014-05-08. 

Literatura uredi

Prethodnik:
Jefrem
patrijarh srpski
13801389.
Nasljednik:
Danilo III