Partibrejkers su srpska rock grupa iz Beograda koja se smatra jednom od najboljih na području bivše Jugoslavije.

Partibrejkers
Partibrejkersi 2003. godine
Muzički rad
Period aktivnosti1982. -
Mjesto osnivanjaBeograd,  Jugoslavija SR Srbija, SFRJ
ŽanrGarage Punk
Punk blues
Rock
Diskografska kućaJugoton
Jugodisk
PGP-RTS
Članovi
Trenutni članoviZoran "Cane" Kostić
Nebojša "Anton" Antonijević
Povezani izvođačiRadnička kontrola
Urbana gerila
Rimtutituki

O grupi uredi

Osnivanje i početak rada uredi

Zoran Kostić Cane (rođen 17. avgusta 1964. u Beogradu), bivši pevač tinejdžerske punk grupe Urbana gerila, (u kojoj je bio aktivan od 1977. do 1978./1979.) i frontmen grupe Radnička kontrola (1979. - 1981.), 1982. godine je, zajedno sa Goranom Bulatovićem Manzom, oformio Partibrejkerse (Žurkolomce). Njihova postava bila je:

80-te uredi

Prvi singl, 1000 godina/Večeras, izdala im je zagrebačka izdavačka kuća Jugoton.

Jugoton im je ujedno izdao i prvi album koji se jednostavno zvao "Partibrejkers", a producirao ga je Koja iz Discipline kičme. (Anton je na Kojinom prvom albumu "Sviđa mi se da ti ne bude prijatno" Helidon 1983. gostovao pod pseudonimom "Riki Riff".) Koja je ujedno i napravio prvi intervju sa "Brejkersima", a Anton je uradio omot albuma. Godine 1987. započeli su snimanje drugog i trećeg albuma od kojih je drugi trebalo da se zove "Kobila i pastuv preljubnik" ali je zbog zaboravnosti izdavača opet dobio vrlo jednostavan naziv "Partibrejkers II". Izašao je 1988. zbog kašnjenja, a izdala ga je izdavačka kuća Jugodisk. Sa te ploči su se izdvojili veći hitovi kao što su: "Prsten", "Put za jug", "Ja se ne vraćam", "Mesečeva kći", "1000 zvezda" i "Nema cure" - koju je otpevao Nebojša Antonijević Anton.

Treća ploča je izašla već sledeće godine (1989.) pod nazivom "Partibrejkers 3", iako ju je Cane često pominjao pod imenom "Kreni prema meni". To je ujedno i naziv jednog od njihovih najvećih hitova sa te ploče, zajedno sa pesmama "Zemljotres" - koja se prethodno zvala "Ovde,ovde", "Ona sve zna", "Daleko od srca", "Hipnotisana gomila", "Ono što pokušavam sad" ...

Manzanera je napustio grupu leta 1985. a do decembra iste godine menjao ga je Nenad Krasavac Kele (Disciplina Kičme), kada su prestali sa radom. Okupili su se juna 1986. godine posle Antonovog kraćeg rada sa rock grupom Plaćenici. Partibrejkerse je sada činila nova grupa ljudi. Iz grupe je otišao drugi gitarista Ljuba (nisu imali basistu), a njegovo mesto je zauzeo basista Dime Todorov Mune (ex Radost Evrope), dok je na mesto Manzanere i Keleta došao Vlada Funtek, ex bubnjar grupe Plaćenici. Po izlasku druge ploče napustio ih je Vlada Funtek, dok je umesto njega jedno vreme svirao mladi bubnjar Marko Milivojević koji je 1990. zauzeo poziciju bubnjara na mestu glumca Srđana Žike Todorovića u grupi Ekatarina Velika. Svirao je na poslednja dva albuma EKV-a, LP "Dum-Dum" PGP RTB 1991. i LP "Neko nas posmatra" PGP RTS 1993. Posle Marka u grupu je stigao Igor Borojević (ex Potop, Banana).

90-te uredi

Antiratni protest uredi

Godine 1990. svirali su svoju prvu turneju po bivšoj SFRJ, ali ta turneja ujedno im je bila i poslednja turneja po Jugoslaviji koja se raspala već sledeće, 1991. godine. Umesto Borojevića za bubnjeve je sada seo Borko Petrović, bivši član grupe Baby Kate. U ovoj postavi snimili su živu kasetu 1991. sačinjenu od snimaka sa koncerata u Zrenjaninu i Vršcu. Kaseta je nosila naziv "Zabava još traje". Juna 1992. Ljuba i Igor Borojević vratili su se na svoja mesta, dok je Muneta smenio basista Saša Vlajsović (NBG - Novo Bežanijsko Groblje). Pred rat u Bosni i Hercegovini pojedini članovi Partibrejkersa, EKV-a i Električnog orgazma ujedinili su se i stvorili ad hoc grupku "Rimtutituki". U produciji Radija B92, 8. marta su promovisali svoju jedinu pesmu pod imenom "Slušaj 'vamo" sa refrenom "Mir, brate, mir". Promovisali su je tako što su svirali svoju pesmu na jednom kamionu koji je se polako vozao kroz Beograd, dok su ih pojedini ljudi pratili. Imali su obezbeđen koncert u Beču na otvorenom u okviru anitarnog i antirasističkog festivala.

Septembra 1993. su svirali na zajedničkim koncertima Berlinu i Pragu zajedno sa Električnim orgazmom, Ekatarinom Velikom i sa zagrebačkom rock grupom Vještice u okviru akcije "Ko to tamo pjeva?". U proleće '94. nastupili su dva puta u Belgiji na aprilskom multimedijalnom festivalu. CD "Kiselo i slatko" snimili su 1992. sa brojnim gostima: Srđanom Žikom Todorovićem (bubnjevi), Sašom Lonkerom (klavijature), Zoranom Radomirovićem Švabom (El. org. - bas), Perom Džoom (usna harmonika), Nenadom Petrovićem (saksofon), Goranom Čavajdom Čavketom (El. org. - bubnjevi), Srđanom Gojkovićem Gietom (takođe iz benda Električni orgazam u kom je bio i vođa i gitarista i pevač, a na četvrtom albumu Partibrejkersa je svirao gitare i učestvovao kao prateći vokal), glumicom Brankom Katić sa Puronijem (koji je koristio razne udaraljke). Cane je sa frontmenom grupe EKV Milanom Mladenovićem na tom albumu snimio pesmu "Daleko od očiju", u kojoj su obojica pevali , a Milan svirao gitaru i usnu harmoniku. Jedan od razloga zbog koga su došli toliki ljudi na snimanje albuma, jeste taj da je u to vreme u postavi Partibrejkersa bio samo Cane sa svojim drugom Antonom. Sa CD-a su se izdvojile pesme "Hoću da znam", "Molitva" i "Daleko od očiju..." ali je disk izašao tek 1994. zbog potrage za izdavačem. Album je izdao B92.

Te godine Cane i Anton su izgubili dva dobra prijatelja Čavketa i Milana (Milan Mladenović je umro 5. novembra 1994. od raka pankreasa) posle čega se Cane razboleo i imao četiri-pet operacija. Anton ga je jednom prilikom posetio u bolnici, a Cane mu je rekao da je jako bolestan i da, kada ozdravi, želi da nastavi sa muzikom.

Sredina i kasne 90-te uredi

Caneta su pustili iz bolnice početkom 1995., kada se u potpunosti okrenuo Bogu i veri. Sledeće godine su objavili prvi kompilacijski disk "Najbolje od najgoreg". Na kompilaciji su objavljene dve (jedine) nove pesme u 1996.-oj "Rođen loš" i "Ludo i brzo". 1997. su za izdavačku kuću "ZMEX" snimili svoj peti album "Ledeno doba". Prema Canetovim rečima, njihov najbolji album je "Kiselo i slatko, a CD "Ledeno doba" im je album ponovnog rađanja. Svoj peti album su promovisali u Londonu, u Engleskoj. Album su producirali Koja i Anton. Ovaj put su gosti ponovo bili stari prijatelji: Pera Džo, Koja, Bora i Milje (duvačka linija grupe DLM-DECA LOŠIH MUZIČARA), Puroni, Jelena Petrović, Gile, Srđan, Relja, Banana (El. org.), Sandra i Klipa koji su bili prateći vokali, dok su ostali svirali svoje matične istrumente: usna harmonika, bas, truba, saksofon, udaraljke, flauta... Još '96. su dopunili ekipu Partibrejkersa mladim muzičarima iz Zrenjanina: basista Gojko Ševar(ex Gluve kučke), bubnjar Darko Kurjak (ex Oružjem protiv otmičara) i gitarista Srđan Graovac (ex Gluve kučke).

Imali su i povratnički koncert u Novom Sadu pred 5000 ljudi, i 1997. su imali veći koncert na Kalemegdanu kao i koncert na Trgu Republike i koncert u londonskom klubu Zlatni papagaj povodom promocije novog albuma. Hitovi sa "Ledenog doba" su bili istoimena naslovna pesma, "Sit gladan", "Dobro radio, loše radio", "Ne možeš mi ništa" (Canetova pesma koju je prethodno izvodila Instant Karma iz Zrenjanina) i "Kraj mora". Dve godine kasnije, tj. 1999. objavili su drugi kompilacijski CD koji je nosio naziv "San i java",sa ponovo dve pesme koje su se zvale "Krug" i "Da li sam to ja?".

2000-te uredi

Na disku "Gramzivost i pohlepa", Partibrejkersi su uradili produkciju zajedno sa Vladom Negovanovićem. Ovaj put (ali kraće vreme) su imali dva bubnjara Bucu (koji se pridružio Kojinoj Disciplini kičme početkom 2005. godine na dosada njihovom zadnjem singlu "Političari + virusi") i Darka Kurjaka, kao i novog basistu Miodraga Karajankovića, dok su Anton i Cane držali svoje uobičajeno lidersko mesto (gitara i vokal). Gostovao je kao i obično Puroni za udaraljkama, a drugi gost je bio klavijaturista Bata. Album je izašao 2002. godine.

Prvi koncert na drugom kontinentu u 21. veku su održali u Kanadi 2003. Iste godine učestvovali su na prvom Šabačkom letnjem festivalu sa Rambo Amadeusom, Tanjom Jovićević i sa Vlatkom Stefanovskim. Imali su počast da 2005. godine u Zagrebu sviraju ispred Čaka Berija (jednog od najvećih rock'n'roll zvezda). Iste godine, kao i sledeće, nastupali su na drugom po redu najvećem festivalu u Evropi - noovosadskom EXIT FEST-u. Sledeći album snimali su u studiju njihovog dobrog prijatelja Bareta - "Studio Bare Wired". U studiju su im, kao što je već poznato, pomagali dobri drugovi, ali bilo je i nekoliko mladih pomagača (grupa Ritch Bitch) - Koja, Relja, Goksi, Saša Lonker, Ritch Bitch, Branislav Petrović Banana i Vlada Jagodinac. Snimanje albuma je bilo gotovo još 2006., ali zbog dugug traganjem za izdavačem, izbacili album tek sledeće godine u novembru. Ruku im je pružio Ognjen Uzelac iz PGP-RTS-a. Album je dobio ime "Sloboda ili ništa. U ćošku omota tog albuma piše: "Hvala Bogu na svemu!"

Zanimljivo je što su Cane, Ljuba, Manzanera i Anton doneli u bend različite vrste muzike: Cane punk, Manzanera rhytm'n'blues, Anton blues i Ljuba klasičan rock.

2010. godine bend je, u sastavu sa Canetom, Antonom, Darkom Kurjakom i Zlatko Veljovićem Lakijem (bas), izdao live album "Krš i lom". Materijal je snimljen 20. i 21. marta u beogradskom Domu omladine. Tokom decembra iste godine, album je postao dostupan za digitalno skidanje zahvaljujući Exit Music-u. Za to vremen izišla je i monografija o radu Partibrejkersa, "Srce kuca tu je", čiji je urednik Flavio Rigonat, a sadrži kompletne tekstove pesama, intervjue i fotografije. U januaru 2011. kritičari iz Popboksa stavili su album "Krš i lom" na drugo mesto popisa najboljih domaćih albuma, a knjigu Srce kuca tu je, kao najbolju knjigu izdanu u prethodnoj godini.

2012. Partibrejkersi su proslavili 30. obletnicu postojanja koncertom u beogradskoj Hali sportova. U novembru su najavili novi album, "Sirotinjsko carstvo", koji bi trebao da izađe na proleće 2013. godine.

Diskografija uredi

Eksterni linkovi uredi