Parenzana
Parenzana (Ferrovia Trieste-Parenzo-Canfanaro, TPC) je uskotračna željeznička pruga koja je povezivala Trst preko niza kolodvora s Porečom kao krajnjim kolodvorom. Bila je u funkciji od 1902. do 1935. godine. Prolazila je kroz tri države: Italiju, Sloveniju i Hrvatsku. Koridor pruge je danas sačuvan, kao i velik broj pratećih željezničkih objekata, mostova, vijadukata i tunela. Dio trase stare pruge je preuređen za biciklističke i pješačke staze, a razmišlja se i o obnovi pojedinih dionica pruge u turističke svrhe.
Zanimljiva je sudbina tračnica ove pruge. Mussolinijeve vlasti su skinule, odnosno demontirale tračnice i otpremile ih brodom u svoju nedavno okupiranu koloniju Abesiniju (Etiopiju). Brod nikad nije došao do odredišta, jer je potonuo u Sredozemnom moru.
Parenzana - TPC uredi
1900. godine započela je izgradnja željezničke pruge širine 760 mm. U početku je planirana kao pruga normalnog kolosjeka, ali zbog manjih poreza izgrađena je uskotračna u dužini 123,1 km, od čega 8 tunela ukupne dužine 1530 m, 11 mostova i 6 viadukata te brojnih željezničkih kolodvora, stajališta, skladišta, stanica za snabdjevanje vodom, nasipa i usjeka. Radilo se u dvije dionice: Trst - Buje (59 km), koja je puštena u pomet u travnju 1902. godine, te Buje - Poreč (64 km) koja je puštena u promet u prosincu iste godine. Trasa je dosta izmjenjena od prvobitnog plana jer su mnogi gradovi i mjesta željeli biti povezani prugom što im se i udovoljilo. Krštenje vlakića imenom "Parenzana" dogodilo se sasvim slučajno u veljači 1902. godine kada je u tršćanskom časopisu državnih željeznica objavljena okružnica vezana za prvu dionicu pruge do Buja. Kako se htjelo naglasiti da će željeznička pruga stići i do Poreča na okružnici je stajalo "Parenzaner", tako da se njeno ime zadržalo do danas u talijanskoj inačici "Parenzana". Postojali su projekti za odvojak Savudrija - Umag i Karojba - Pazin te produžetak od Poreča do Kanfanara, zbog čega je i nastala kratica "TPC".
Kolodvor u Bujama imao je 11 kolosjeka, a u Poreču samo pet, budući da nije planiran kao posljednji. Željeznički kolodvori u Trstu, Bujama i Poreču bili su specifični po tome što su imali vagu i okretnicu. U početku koristile su se parne lokomotive tipa "U", kasnije tipa "P", a na poslijetku tipa "P-Italiana". Postojali su putnički vagoni I., II. i III. razreda s 30 mjesta, teretni vagoni i vagoni za prtljagu. Svi vagoni su bili dužine 8,5m. Bili su osvjetljeni petrolejskim svjetiljkama, nisu imali WC, no imali su balkone. Parenzana je prometovala za dviju vlasti. Preživjela je Prvi svjetski rat, te nakon pada Austro-Ugarske Monarhije potpala pod Talijansku Državnu željeznicu (FS). Nakon samo 33 godine prometovanja zadnji vlak prugom prošao je 31. kolovoza 1935. godine jer nije više uspjela odoljeti konkurenciji bržih i jeftinijih cestovnih oblika prijevoza.
Trasa i stajališta uredi
Trst Campomarzio / Sv.Andrej
Trst luka za drva
Trst Servola
Monte Castiglione
Zaule - Val Rosandra – Žavlje
Milje
Albaro Vescova - (Donje) Škofije
Villa Decani – Dekani
Lazzaretto-Risano – Lazaret
Koper
Semedela
Izola
Strunjan
Portorož
Sv.Lucija
Paderno
Sečovlje
Savudrija
Planirani odvojak Savudrija – Umag
Markovac - Mažurija
Kaldanija
Buje
Triban
Grožnjan
Kostanjica
Završje
Oprtalj
Livade
Motovun
Karojba
Planirani odvojak Karojba – Pazin
Rakotule
Vižinada
Baldaši
Labinci – Mrakovac
Višnjan
Nova Vas
Poreč
Statistički podaci uredi
- Dužina pruge: 123,1 km
- Širina kolosjeka: 760 mm
- Želj.Stanice: 35
- Najniža točka: 2 m n.v.(Trst,Kopar)
- Najviša točka: 293 m n.v.(Grožnjan)
- Zavoji: 604
- Tuneli: 11
- Mostovi: 16
- Vijadukti: 6
- Prosječna brzina: 25 km/h
- Najveća brzina: 35 km/h
- Duljina vagona: 8,5 m
- Broj sjedala: 30
- Trajanje putovanja: 6-7 sati
- Nezaštićenih ŽCP: 538 - 49 na normalnim cestama, 489 na zemljanim cestama i stazama. U početku su bili obilježeni trojezičnim natpisima upozorenja, nakon pada Austro-Ugarske Monarhije iskjučivo na talijanskom jeziku. 1930. godine postavljeni su Andrijini križevi.
- Početak izgradnje: 1900.
- Završetak izgradnje: 1902.
- Posljednja vožnja: 31. kolovoza 1935.
Parenzana - Put zdravlja i prijateljstva uredi
2002. godine povodom 100-tog rođendana pruge pokrenut je projekt revitalizacije Parenzane. 2004. godine EU je pokrenula projekt "Parenzana - Put zdravlja i prijateljstva". Ciljevi projekta su revitalizacija "Parenzane" putem turističke ponude i dugoročne prekogranične suradnje u Istri, zaštita trase, povezivanje postojećeg kulturnog i tehnološkog nasljeđa u jedinstveni turistički proizvod. 4. studenog 2007. godine u Livadama je otvoren muzej Parenzane. 10. svibnja 2008. godine trasa između Livada i Buja otvorena je kao biciklistička staza. Tom prigodom postavljena je zaštitna ograda na vijaduktima "Freski", "Antonci" i "Završje".
