Papisa Ivana (latinski: Joanna VII ili Joannes Angelicus VII) je legendarni ženski papa koji je navodno vladao pod titulom - Ivan VIII., nešto više od 25 mjeseci, od 855. do 858., između pontifikata pape Lav IV (847.-855.) i Benedikta III (855-858.).[1]

Papisa Ivana
Joanna VII
Crtež Papise Ivane (NIrberška kronika 15. vijek)
Crtež Papise Ivane (NIrberška kronika 15. vijek)
Crtež Papise Ivane (NIrberška kronika 15. vijek)
Država  Vatikan

Kasnije je dokazano da je između Lava IV i Benedikta III postojala praznina od samo nekoliko sedmica, pa je ta priča odbačena kao potpuno apokrifna.[1]

Historija uredi

Ta legendaa se prvi put pojavila u manuskriptu dominikanskog redovnika i kroničara Jeana de Maillya; Chronica universalis Mettensis.[2] Jedan od najstarijih dokumenata za tu legendu je manuskript francuskog dominikanca Stephanusa de Borbona iz 13. vijeka - De septem donis Spiritu Sancti (Sedam darova Duha svetoga) koji smješta Ivanin izbor za papu u 1100. Po njemu se ona uzdigla na taj položaj preodjevena u muškarca i zaposlila kao pisar, pa je vremenom zahvaljujući svojoj bistrini dogurala do papinog sekretara, i kao takva izabrana za papu. Zatrudnila je za vrijeme svog pontifikata i rodila za vrijeme procesije prema Lateranu, nakon čeg je zbačena sa trona i kamenovana do smrti.[1]

Legenda je bila jako rasprostranjena krajem 13. vijeka po samostanima, a širili su je redovnici svojim interpolacijama, prepisujući orginalni manuskript poljskog dominikanca Martina iz Opave - Chronicon pontificum et imperatorum (Kronika papa i careva - 13. vijek).[1]

Kako su kasnije procesije prema Lateranu izbjegavale ulice u kojima se dogodio taj sramotni događaj, - to je postao dokaz za verziju po kojoj je papisa umrla za vrijeme porođaja pa je i pokopana na licu mjesta.[1]

Sve do 14. vijeka za Papisu su se koristila kojekakva imena (zavisno od zemlje) kao; Giovanna Femina, Jutta, Jutte, Gilberta, Anna, Agnes ili Glancia, tek tad se ustalilo ime Joanna (Ivana).[1]

Prema kasnijim legendama, naročito onoj Martina iz Opave koji njen izbor smješta u 855. i koji ju je nazvao Johannes Angelicus, ona je bila Engleskinja rođena u njemačkom Mainzu. Tu očiglednu komfuziju u biografiji kasniji pisci objašnjavali su jednostavnim preseljenjem koje su obavili njeni roditelji. Po njemu - Joanna se zaljubila u engleskog benediktinskog redovnika, pa ga je preodjevena u muškarca pratila na njegovom putu do Atene. Tamo je stekla veliko znanje, koje joj je omogućilo da postane kardinal i papa, kad se preselila u Rim.[1]

Od 13. vijeka nadalje priča o njoj ušla je i u literaturu, pa su o njoj pisali benediktinski kroničar Ranulf Higden iTalijanski humanisti Giovanni Boccaccio i Petrarca.[1]

Tokom 15. vijeka postojanje Papise Ivane postala je činjenica, o kojoj se čak raspravljalo i na Koncilu u Konstanzu 1415. Za razliku od tog u 16. i 17. vijeku priča o njoj korištena je kao argument za ocrnjavanje katoličke crkve u polemikama sa protestantima.[1]

Potpuno je razumljivo da su protiv njene vjerodostojnosti pisali katolički Intelektualci kao što je Enea Silvio Piccolomini (kasniji papa Pio II.]]) i kardinal Cesare Baronio; ali je mit o njoj najviše uništio francuski kalvinist David Blondel, koji je napisao - Éclaircissement familier de la question: Si une femme a été assise au siège papal de Rome (O poznatom prosvjetiteljstvom pitanju: Da li je žena bila na papinskom tronu u Rimu?[1]

Teorije o nastanku legende uredi

Prema jednoj od teorija legendu o Papisi raširile su za mračnih vremena (saeculum obscurum) Teodora i njena kći Marozija, koje nisu prezale ni od čega pa ni od seksa da se domognu položaja senatora i patricija pozicija koje su dotad bile rezervirane samo za muškarce.[2]

Postoje i puno prozaičnije teorije, po jednoj priča o Papisi nastala je zamjenom starije rimske narodne priče vezane uz spomenik Junoni sa Heraklom (kog nije rodila) u naručju.[2]

Po drugoj - legenda je nastala zbog krivo protumačenog akronima pronađenog na mitraističkom spomeniku. Na njemu je pisalo P.P.P. – P.P.P., što su neki tumačili kao Publius Pater Pauperum – Propria Pecunia Posuit (Otac svih siromašnih - postavljeno na vlastiti trošak), dok su drugi to shvatili kao - Papa Pater Pauperum – Peperit Papissa Papellum (Papa otac siromašnih - onaj koji rodi papisu).[2]

O Papisi Ivani je dosad napisano stotinjak romana, od kojih su neki bili poprilično popularni.

Povezano uredi

Izvori uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Pope Joan (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 6.3. 2018. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Papisa Ivana stvarnost ili legenda (hrvatski). Katolik. Arhivirano iz originala na datum 2014-03-09. Pristupljeno 6.3. 2018. 

Vanjske veze uredi