Palača Banqueting

Palača Banqueting (engleski: Banqueting House) je ime jedne od londonskih historijskih rezidencija engleskih monarha u Ulici Whitehall u Boroughu City of Westminster.[1] Ta palača je jedini preostali dio od izgorjele Palača St. James, i prvi primjer paladijevske visoke renesanse u Engleskoj.[2]

Palača Banqueting
Banqueting House
Pogled na glavnu fasadu sa Ulice Whitehall
Pogled na glavnu fasadu sa Ulice Whitehall
Pogled na glavnu fasadu sa Ulice Whitehall
Država  Engleska

Historija uredi

Kad je stara palača Banqueting u Ulici Whitehall izgorila 1619., kralj James Stuart zatražio je od Inigo Jonesa da podigne novu, što je ovaj izveo od 1619. do 1622.[1] Ta palača u svom prizemlju ima samo veliki salon pa izgleda kao vitruvijevska bazilika, ali bez brodova, samo sa nizom stupova uz zidove koji nose stropne grede.[1]

 
Rubensovi stropni paneli

Kad je 1625. Charles Stuart stupio na tron, naručio je od poznatog flamanskog slikara Rubensa, da mu oslika stropne panele, u čast njegova oca, za što mu je platio honorar od 3000 tadašnjih £. Alegorijski paneli postavljeni su na strop 1635.[1]

Tako sjajno ukrašena Palača Banqueting ubrzo je postala omiljeno mjesto za prijem stranih dostojanstvenika.[2] Kad je sredinom 17. vijeka završio engleski građanski rat, na platou ispred palače, pred nekoliko hiljada okupljenih ljudi pogubljen je Charles Stuart. Nakon tog se u palaču uselio Oliver Cromwell koji je u njoj živio do svoje smrti 1660.[2]

Nakon njegove smrti na tron se vratio njegov sin Charles II. On je svoj prvi govor održao 29. maja 1660. upravo na mjestu gdje mu je pogubljen otac. Svake godine na tom istom mjestu održava se komemoracija u spomen na pogubljenje Charlesa Stuarta.[2]

Posljednji veliki događaj koji se održao u Palači Banqueting, desio se nakon progonstva Jamesa II, kad je Williamu Oranskom tu ponuđena engleska kruna. No kad su netom okrunjeni kralj i kraljica odabrali da žive u Palači Kensington, palača je pala u nemilost. Četiri godine nakon što je umrla Mary, veliki požar zahvatio je zgradu. Nakon tog je naručen Christopher Wren da je preuredi u privatnu kapelu, kao takva funkcionirala je do 1890.[2]

Britanska vlada otkupila je 1962. palaču i potpuno je obnovila. Danas se Palača Banqueting koristi u protokolarne svrhe kao prijemna dvorana za sastanke stranih dostojanstvenika.[2]

Kako Palača Banqueting ima samo dvije kompletne fasade, to je navelo mnoge da pretpostave kako je ona trebala biti dio veće cjeline. Vjerojatno je tako i bilo, jer je Charles gotovo 20 godina nakon dovršetka palače, naručio od Jonesa da mu pripremi projekat za obnovu cijele Palače Whitehall. Ti nacrti čuvaju se u koledžu Worcester Univerziteta u Oxfordu i u dvorcu Chatsworth, oni spadaju među Jonesove najzanimljivije kreacije.[1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Inigo Jones (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 6. 2. 2017. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Palača Banqueting (engleski). London Drum. Pristupljeno 6. 2. 2017. 

Vanjske veze uredi