Oton Vinski
Oton Vinski (rođen: Otto Weiss) (Osijek, 20. 3. 1877 - Koncentracijski logor Jasenovac, 1942), utjecajni jugoslavenski tj. zagrebački bankar ubijen za vrijeme Holokausta.
| Oton Vinski | |
|---|---|
 Oton Vinski ispred stana sa svojim psom. | |
| Rođenje | Otto Weiss 20. 3. 1877. Osijek, Austro-Ugarska Monarhija |
| Smrt | 1942. (dob: 64-65) Koncentracijski logor Jasenovac |
| Uzrok smrti | ubijen tijekom Holokausta |
| Prebivalište | Zagreb, Kraljevina Jugoslavija |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Etnicitet | Židov |
| Državljanstvo | Kraljevina Jugoslavija |
| Zanimanje | bankar |
| Suprug/a | Štefanija (Aleksander) Vinski |
| Djeca | Zdenko Vinski Ivo Vinski |
| Roditelji | Franjo i Berta Weiss |
| Rodbina | Samuel David Aleksander (šogor) Šandor Aleksander pl. Sesvetski (šogor) |
Biografija uredi
Oton Vinski je rođen kao Otto Weiss 20. 3. 1877 u Osijeku u židovskoj porodici Franje i Berte Weiss. Bio je oženjen za zagrepčanku Štefaniju Vinski iz ugledne židovske porodice Aleksander sa kojom je imao dvojicu sinova: Zdenka i Ivu. Promjenu prezimena Weiss u Vinski zatražio je 1918 godine, a 1921 je stekao zagrebačko građanstvo. Bio je zaposlen kao prokurist i ravnatelj "Hrvatske eskomptne banke" u Zagrebu. Oton je bio jedan od imućnijih zagrepčana i vlasnik više nekretnina-kuća za iznajmljivanje u Zagrebu na sljedećim lokacijama: Tuškanac 16c, Draškovićeva ulica br. 35, Mesnička ulica br. 1 i Krajiška ulica br. 25. Oton i njegova porodica su tokom Drugog svjetskog rata i Nezavisne Države Hrvatske (NDH) bili oslobođeni nošenja znaka Davidove zvijezde i slova Ž (znak za Židov) na lijevoj nadlaktici i lijevoj strani prsa. Bilo im je dopušteno da stanuju u dotadašnjem stanu. Unatoč tome, Otona i njegovu punicu Ilku Aleksander su 1942 uhapsile ustaše. Kada je Otonova supruga Štefanija kasnije došla u stan, nikoga više nije bilo. Odmah po uhićenju Oton i njegova punica Ilka su bili deportirani u koncentracijski logor Jasenovac gdje su oboje ubijeni. Otonova supruga i sinovi su samo pukom srećom izbjegli deportaciju u Jasenovac i smrt. Štefanija Vinski je umrla 1959 u Zagrebu. Otonovi sinovi su za vrijeme SFR Jugoslavije bili ugledni članovi društva, Zdenko je bio arheolog, a Ivo ekonomist.[1][2][3]
Reference uredi
Literatura uredi
- Goldstein, Ivo (2005). Židovi u Zagrebu 1918 - 1941., Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-23-0
- Goldstein, Ivo (2001). Holokaust u Zagrebu, Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-19-2