Osmanska banka (turski: Osmanlı Bankası) osnovana je 1856. godine u Galati u poslovnom delu Istanbula kao zajednički poduhvat predstavnika britanskih interesa, Paribas-a iz Francuske i vlasti Osmanskog Carstva. Delovala je u različitim formatima do 2001. godine.

Osmanska banka

Osmanlı Bankası

Osmanska banka banka
Tip Centralna banka
Osnovana 1856.
Sjedište Galata
Istanbul

Osmansko Carstvo

Proizvodifinancijske usluge, osmanska lira

Početni kapital banke sastojao se od 135,000 akcija, od kojih je 80,000 kupila britanska, 50,000 francuska grupa dok je 5,000 akcija bilo u vlasništvu Osmanskog Carstva. U peridou od 1863. do 1924. godine delovala je kao Imperijalna osmanska banka. Uživala je privilegije državne banke, i funkcionisala je kao centralna banka.

U junu 1996. godine Osmanska banka je prodana Doğuş Group-i, jednome od tri najveća privatna konglomerata u Turskoj. 2001. banka je prestala postojati kao posebna banka i ušla je u sastav Garanti banke.

Istorija uredi

4. februara 1863. godine, sedam godina po osnivanju, akcionari su odlučili da reformišu banku u Imperijalnu osmansku banku. Sultan Abdul Aziz, koji je želeo da popravi ekonomsku situaciju u carstvu koje se nakon Krimskog rata našlo u finansijskoj krizi, odmah je postupio u skladu sa namerom akcionara i ratificirao novi ugovor.

Uz reformu i ponovno izdavanje valute, osnivanje Osmanske banke bila je jedna od glavnih finansijskih promena u epohi Tanzimata. Zbog uloge u držanju financijskih rezervi, uloge posrednika u monitoringu Osmanskog javnog duga i uloge banke izdavaoca osmanskog novca banka je u praksi igrala ulogu centralne banke carstva.

 
Bivša centralna zgrada banke.

18. februara 1875. godine banka je stekla pravo da kontroliše državni budžet, porezne rashode i prihode, da provodi reformu i kontrolu nad oskudnim i neorganizovanim finansijskim okolnostima u zemlji. Iste je godine nova povelja banke ratifikovana tako da je ona i službeno postala centralna banka, a zagarantovano joj je i pravo na izdavanje novca na 20 godina kao i uloga državne rezerve.

Nakon popravka kreditnog rejtinga i finansijske situacije u zemlji oko 1886. banka je stekla važniju ulogu u kreditiranju industrije. Banka je nastavila da financira carstvo pružajući mu nekoliko kredita i nakon završetka Balkanskih ratova i postala je deo Administracije za osmanski javni dug i u tome kontekstu stekla prava na monopol da duvan.

U kontekstu delovanja Osmanske banke kao investicione banke, većina projekata bila je fokusirana na razvoj železničke mreže u carstvu. Kreditirane su pruge između Bejruta i Damaska, kao i nastavci prema Homsu, Hami i Alepu. Finansirane su i pruge na relacijama Carigrad-Solun, İzmir-Kastamonu (1892) kao i Bagdadska železnica (1903).

Vanjske veze uredi