Oslare (albanski: Osllara) je naselje u Srbiji u opštini Bujanovac u Pčinjskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 904 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 898 stanovnika).

Oslare
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Pčinjski
Opština Bujanovac
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 904
Geografija
Koordinate 42°26′02″N 21°43′27″E / 42.433833°N 21.724166°E / 42.433833; 21.724166
Nadmorska visina 406 m
Oslare na mapi Srbije
Oslare
Oslare
Oslare (Srbije)
Ostali podaci
Pozivni broj 017
Registarska oznaka BU


Koordinate: 42° 26′ 02" SGŠ, 21° 43′ 27" IGD

Poreklo stanovništva uredi

Podaci datiraju iz 1951. g.[1]

Danas u selu živi starosedelačko i doseljeno stanovništvo. Po veri se stanovnici dele na: pravoslavne i muslimane. Muslimanske vere su i malobrojni seoski Romi.

Srpski rodovi:

  • Marčinci (4 k., Sv. Arhanđeo), starosedeoci.
  • Šipkovci (5 k., Sv. Arhanđeo), starosedeoci.
  • Markovci (3 k., Sv. Petka), starosedeoci.
  • Andrejci (4 k., Sv. Luka), doseljeni oko 1750. g. iz okoline Prištine. Pričaju da su iz mesta starine dobegli zbog Arbanasa, jer su im oni tamo "turčili sestru" i zato pali na krv. Iza njih su sa Kosova došli: Novakovci (5 k), Gaginci (3 k) i Ilinci (5 k). Svi slave Sv. Luku. Po predanju njihovi su stari bili u srodstvu sa precima iz roda Andrejci, te je verovatno da su svi oni iz istog mesta doseljeni.
  • Svirini (3 k), Pirkovi (4 k) i Zlatanovci (9 k). Oni su se doselili iz Gornje Morave oko Gnjilana. Svi slave Sv. Nikolu. Zlatanovci kao mesto porekla navode selo Boževac.
  • Melini (3 k., Sv. Nikola), došli iz okoline Gnjilana Tamo su živeli u selu Glogovcu, dok im je dalja starina u kosovskoj kotlini.
  • Golčinci (3 k., Sv. Nikola), doselili oko 1850. g. iz Turije. Tamo su živeli oko 50 godina. I njihova je dalja starina na Kosovu, odakle ih je doveo gospodar kao čifčije. Ime su dobili po tome što su oblačili odelo na golo telo.
  • Čoninci (3 k), Kadički (2 k) i Paunovići (2 k). Svi slave Sv. Luku. I oni su kosovski doseljenici. Ovde se doselili posle Golčinaca.
  • Aleksini (1 k., Sv. Arhanđeo), došli oko 1850. g. iz Rajinca, pošto su tamo ostali bez imanja.
  • Gavranci (10 k., Sv. Đorđe Alimpije), doselili se kad i Aleksini iz kumanovskog sela Suševa.
  • Miljini /4 k., Sv. Arhanđeo), došli su 1878. g. iz sela Šapranca. Tamo su im Turci zapalili kuću.
  • Trajkovići (1 k., Sv. Nikola), doselili s u tursko doba kao čifčije iz sela Krševice.
  • Filipovići (1 k., Sv. Arhanđeo), ime dobili po Filipu koji je došao 1915. g. na ženinu kuću iz Bilinca.
  • Mladenovići (1 k) i Rašići (1 k), došli su 1924. g. na kupljeno zemljište iz Žbevca. Slave Sv. Nikolu.
  • Pešići (2 k., Sv. Nikola), doseljeni 1924. g. iz Klinovca. Ovde žive na kupljenom imanju.
  • Krstići (1 k., Sv. Đorđe), došli iz 1926. g. iz Žbevca. Ovde žive na kupljenom imanju.
  • Stojmenovići (1 k., Sv. Arhanđeo), došli 1926. g. iz Klinovca.
  • Ristići ili Ovilarski (1 k., Sv. Arhanđeo), došli 1930. g. iz Žbevca, na kupljenom imanju. Rod su sa Ristićima u Nesalcu.

Rodovi srpskog poislamljenog stanovništva:

  • Ibraimovi ili Poturovci ( 5 k), starosedeoci. Ime Imraimovi dobili po Ibraimu, sinu pomuhadenjenog Filipa. Filip je na islam prešao pre tri pojasa. (Filip je u islamu prozvan Ramadan - Ibraim - Selman - Lim,an, danas živ). Filip je primio i fis Tsač, tj. fis kome pripadaju lučanski Arbanasi.
  • Gavranci ili Arani (3 k), rod su sa istoimenim pravoslavnim oslarskim stanovnicima. Poreklom su iz kumanovskog sela Suševa. Na islam prešao predak Anđelko odmah po doseljenju. Danas se računaju u fis Tsač. Način menjanja vere kod ovog roda je nejasan.

Arbanaški rodovi:

  • Hajredinci (5 k), od fisa Beriš. Doseljeni su 1878. g. iz Masurice. Dalja im je starina u severnoj Albaniji.
  • Devetinci (5 k), od fisa Sop. Doseljeni kao muhadžiri iz Jablanice u isto vreme kada i Hajredinci. Dalju starinu znaju u Malesiji.
  • Mahsutovi (1 k), od fisa Beriš. Muhadžiri iz Masurice. Disšli su 1878. g.
  • Emin (1 k), došli su kao muhadžiri iz Jelašnice. Starina im je u Šatri u severnoj Albaniji. Fisovu pripadnost ne znaju.
  • Ismailovi (1 k), došli su 1878. g. kao muhadžiri iz Jablanice. Dalja starina im je u severnoj Albaniji. Fisovu pripadnost ne znaju.

Romi:

  • U selu ima 5 ciganskih porodica. Svi su skitači po okolnim selima. Mesto stalnog boravka nemaju.

Demografija uredi

U naselju Oslare živi 641 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 34,5 godina (33,6 kod muškaraca i 35,4 kod žena). U naselju ima 194 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 4,66.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 816 [2]
1953. 904
1961. 892
1971. 943
1981. 1009
1991. 898 826
2002. 1160 904
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Albanci
  
498 55.08%
Srbi
  
400 44.24%
Muslimani
  
1 0.11%
nepoznato
  
2 0.22%


Reference uredi

  1. "Naselja" knj.33 (dr. Jovan. F. Trifunoski: Kumanovsko-Preševska Crna Gora
  2. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  3. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Spoljašnje veze uredi