Organizacija Todt

Organizacija Tot (nem. Organisation Todt, OT) je bila nemačka vojno-civilna građevinska organizacija koja se koristila prinudnim radom na okupiranim teritorijama. Ime je dobila ime po svom osnivaču Fricu Totu, inženjeru i visokom nacističkom zvaničniku. Ova organizacija je bila zaslužna za veliki broj građevinskih projekata u Nemačkoj pre i tokom Drugog svetskog rata, kao i na okupiranim teritorijama od Francuske do Sovjetskog Saveza.

Zatočenici logora Sajmište, koje je Organizacija Tot koristila kao ropsku radnu snagu. Prema sećanjima preživelih, od iscrpljenosti, difterije i torture dnevno je umiralo i do 20-30 zarobljenika, koji su sahranjivani u masovnim grobnicama. Smatra se da je u „filijalama“ Organizacije Tot (logoru na Ušću i na adi Ostrovo) život izgubilo ukupno 2.248 zatočenika.[1]

Neposredno po dolasku nacista na vlast u Nemačkoj, započeo je proces jačanja vojno-inženjerske organizacije zadužene za velike projekte izgradnje zemlje, koja je vremenom preuzimala sve značajniju funkciju u ratnoj industriji. Organizacija je u godinama pred izbijanje rata regrutovala je preko 1.700.000 Nemaca u vojno-civilnim poslovima. Predstavljala je veoma važnu kariku u lancu prinudnog rada. Po načinu organizacije, hijerarhizacije, pa čak i same reprezentacije, odnosno načinu obeležavanja ranga i pozicije svojih pripadnika, OT se gotovo nije razlikovala od ustrojstva vojske, za koju je vremenom sve više radila.

Pošto je njen osnivač poginuo u avionskoj nesreći 1942. godine, centralna ličnost je postao Albert Šper. Tokom naredne dve godine Organizacija je zapošljavala gotovo milion i po ljudi, pri čemu je procenat strane radne snage, a posebno ratnih zarobljenika stalno rastao. Oni su bili angažovani na poslovima utvrđivanja vojnih objekata, kao i na poljoprivrednim dobrima. Na okupiranim teritorijama OT je radila na projektima izgradnje velikih objekata. Prisilni rad je u ratnim godinama postao osnov privredne proizvodnje i stoga je pozicija ove organizacije bila od izuzetnog značaja.

Napomena uredi

  1. Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44.. Arhivirano iz originala na datum 2014-12-17. Pristupljeno 2014-10-25.