Operacija Fruška gora

Operacija "Fruška Gora" (u Sremu poznata kao »Velika ofanziva«[1]) je bila udružena osovinska operacija Vermahta i snaga NDH protiv partizana na Fruškoj gori, tada u sastavu NDH. Vođena je između 20. i 30. avgusta 1942. godine.

Desetina Fruškogorskog odreda, poznata kao "Simićeva desetina", u jaračkom ataru na kanalu prema Šašincima 7. maja 1942.
Nemci prvog dana napada na Fruškogorski odred, severozapadno od Sremske Mitrovice, na padinama Fruške Gore, 26. avgusta 1942.

Pozadina uredi

Da bi uništili sremske partizane i onemogućili dalje širenje ustanka u ovoj oblasti, Nemci su, posle ofanzive na Kozaru, angažovali deo snage iz rasformirane Borbene grupe »Zapadna Bosna« za napad na Fruškogorski i Podunavski odred na Fruškoj Gori. Prema zapovesti generala Badera, opunomoćenog i komandujućeg generala za Srbiju, od 21. avgusta 1942, u Srem je upućena preformirana Grupa »Borovski«. U sastav Grupe ušlo je oko šest nemačkih i jedanaest ustaško-domobranskih bataljona kao i tri diviziona artiljerije. Ovoj grupi su takođe sadejstvovala četiri monitora mađarske rečne flotile sa Dunava.

Planom je bilo predviđeno da se udarom sa zapada i istoka potisnu partizanski odredi na srednji deo Fruške Gore i okruže na prostoriji između komunikacija IrigSremska Kamenica i Ležimir — Sviloš — Koruška. Zatim je trebalo da se postepenim stezanjem obruča i nastupanjem na sever nabace na Dunav i unište u rejonu između Čerevića i Ledinaca. Usto, bilo je naređeno da se svaki zarobljeni partizan strelja, a svi muškarci između 17 i 50 godina starosti pohapse i sprovedu u logor u Zemunu.[1]

Tih dana su se na Fruškoj Gori nalazili: Štab odreda za Srem, Fruškogorski odred, jačine oko 350 boraca (na južnim i, manjim delom, na severnim padinama Fruške Gore, zapadno od komunikacije Irig — Sremska Kamenica), deo Podunavskog odreda, jačine oko 110 boraca (istočno od navedene komunikacije, na prostoriji Direk — Stražilovo — Eugenov Put), i veliki broj izbeglog naroda.[1]

Tok operacije uredi

Pošto je primetio prikupljanje neprijatelja, Štab Fruškogorskog odreda je odlučio, u cilju zaštite izbeglog naroda, da primi odbranu, dok se Podunavski odred, čim su otpočele borbe, probio sa Fruške Gore. 23. avgusta uveče otpočeo je napad na deo Podunavskog odreda u istočnom delu Fruške Gore. Ovaj deo Odreda probio se iste noći, bez većih gubitaka, prema Popincima, u kom pravcu je bila upućena glavnina Odreda sa zadatkom da napadne neprijateljsku posadu.[1]

Dejstva na Fruškogorski partizanski odred otpočela su 26. avgusta. Posle dvodnevnog otpora na južnim padinama Fruške Gore, glavnina Odreda se probila prema Sremskoj Mitrovici i u pravcu Bosutskih Šuma, a ostatak se sklonio u sela na severnim padinama Fruške Gore. U toku tih borbi neprijatelj je uspeo da razbije 2 četu Fruškogorskog odreda. Iako je nakon toga prestao organizovan otpor, neprijatelj je produžio nastupanje ka Dunavu i uspeo da uništi Štab odreda za Srem, neke manje grupe boraca i da pohvata veliki broj naroda. Ofanziva je završena 31. avgusta, ali je neprijatelj na Fruškoj Gori ostavio manje snage koje su je ponovo pretresle.[1]

Ishod uredi

Fruškogorski i Podunavski odred nisu uništeni, ali se ipak ofanziva, za kraće vreme, negativno odrazila na njihovu aktivnost. Uporedo s napadom na Frušku Goru, u Sremu su tokom leta Nemci i ustaše sprovodili masovan teror nad narodom, s namerom da ga zastraše i odvoje od partizanskih odreda. Samo u tome periodu oni su pobili oko 6.000 lica, dok su oko 10.000 hapsili i zlostavljali.[1]

Izvori uredi

Vidi još uredi

Vanjske veze uredi