Odron (engl. Rockfall, nem. Absturz, rus. Obvalь) je stenovita masa ili blok odvojen od zaleđa i survan u njegovo podnožje[1]. Odron je geomorfološki oblik nastao koluvijalnim procesom, tj. naglim otkidanjem i stropoštavanjem stenske mase niz strme padine[2].

Uzroci nastanka uredi

Uzrok odronjavanja može biti endogeni ili egzogeni. Odroni se vrlo često javljaju prilikom snažnih zemljotresa ili vulkanskih erupcija. Potkopavanje prirodnim procesima (fluvijalni, proluvijalni, glacijalni, marinski) takođe često dovodi do odronjavanja.

Odrone često može izazvati i ljudska aktivnost napažljivim zasecanjem stenovite mase.

Karakteristike uredi

Po odvaljivanju blok se pretura ili samo smiče, ali za razliku od oburvavanja u prvom trenutku se ne kreće daleko niz padinu već, ostaje u blizini stenovite mase od koje je odvaljen. Pri tom nastaje mrvljenje duž površina smicanja kao i do raspucavanja bloka. Stari naziv za odron je urvina.

Prilikom kretanja niz padinu materijal prelazi put (u zavisnosti od reljefa) obično od dekametarskih do hektometarskih dužina. Tokom kotrljanja niz padinu krupni blokovi se razbijaju i usitnjavaju. Materijal se akumulira u podnožju padine. Zaobljavanja i klasifikacije po krupnoći pri odronjavanju nema.

Odron se odlikuje relativno malom količinom drobine i jednim ili više većih stenskih blokova, koji mogu imati i po više desetina kubika. Odronom mogu biti zahvaćene čvrste, vezane stene, poluvezane ali i rastresite.

Izvori uredi

  1. Geološka terminologija i nomenklatura VIII-2 Inženjerska geologija, Zavod za regionalnu geologiju i paleontologiju Rudarsko-geološkog fakulteta, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1978.
  2. Marković M., Pavlović R., Čupković T. 2003. Geomorfologija. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredtsva