Norfolk (čita se Norfok) je historijska, ceremonijalna i nemetropolitanska grofovija na istoku Engleske.[1]

County Norfolk
Pozicija Norfolka na karti Engleske
U sastavu Engleske
Upravni oblik county
Glavni grad Norwich
Lord poručnik
Visoki šerif
Richard Jewson
Nicholas Pratt
Površina 5372 km²
Stanovništvo 857.888
Gustoća 160 stanovnika na km²

Geografija uredi

Norfolk leži u regiji Istočna Engleska. Ima površinu od 5372 km², na kojoj živi 857,888 stanovnika.[1] Graniči sa juga sa Grofovijom Suffolk, sa zapada grofovijama Cambridgeshire i Lincolnshire. Sa istoka i sjevera mu je granica Sjeverno more. Grad Norwich je administrativni centar Norfolka.[1]

Norfolk je administrativno podjeljen na 7 distrikta; Norwich, South Norfolk, Great Yarmouth, Broadland, North Norfolk, King's Lynn and West Norfolk i Breckland.[1] Norfolk je nizinski kraj, kog najvećim dijelom oplakuju rijeke Wensum, Yare, Bure i njihove pritoke koje otiču u Sjeverne more. Preko krajnjeg sjeverozapada protiče rijeka Great Ouse na svom toku prema Sjevernom moru i Zaljevu Wash. Po zapadnom i istočnom Norfolku ima razbacanih krečnjačkih stijena.[1]

Norfolk je plodan ratarski kraj, u kom još ima dijelova netaknute prirode. Na dijelu obale dugom 145 km ima pješčanih dina, kao i slanih močvara. Uz doline rijeke Yare i Bure ima nekoliko plitkih jezera i močvara, obraslih trskom, to je kraj poznat kao Broads, nastao za srednjeg vijeka iskapanjem treseta i naknadnom promjenom razine mora. Po jugozapadnom dijelu, koji se proteže prema Suffolku, leži pojas pješčanih vriština Breckland, koji je mjestimično pošumljen četinarima.[1]

Historija uredi

Po Norfolku su pronađeni predmeti iz paleolita, mezolita i neolita, najimpresivniji spomenici iz tih vremena su tumulusi. U 3. vijeku pne. taj kraj naselilo je drevno britsko pleme Iceni (njihova kraljica bila je slavna Budika), oni su došli s evropskog kopna. Iz rimskih vremena ima ostataka dva naselja kod sela Caistor St Edmund i Caister-on-Sea.

Nakon Anglosaksonske invazije Norfolk je postao dio Kraljevstva Istočnih Angla. U to vrijeme izrasli su i gradovi Norwich i Thetford, ovaj posljednji imao je kovnicu od 920. [1] Iza tog perioda Norfolk je bio izvrgnut učestalim napadima danskih Vikinga, koji su nakraju i ovladali njime i podvrguli ga svom Danelagu.[1]

U vrijeme kad je nastao Domesday Book 1086. Norfolk je bio jedan od najnaseljenih i najbogatijih krajeva Engleske. To je ostao i za cijelog srednjeg vijeka, kad je svoj prosperitet gradio na vuni. Selo Walsingham na sjeveru Norfolka, bilo je poznato svetište u srednjem vijeku, koje je privlačilo hodočasnike iz svih krajeva svijeta. Za engleskog građanskog rata od sredine 17. vijeka, Norfolk nije stradao, jer je snažno stao uz Olivera Cromwella i snage parlamenta.[1]

Po Norfolku postoji nekoliko sačuvanih zamaka, kao što je onaj u Norwich, Caister pored Yarmoutha i Oxborough. Također ima i dosta dvoraca, a najpoznatiji je Sandringham (vlasništvo kraljice Elizabete II).[1]

Privreda uredi

Poljoprivreda je i danas najvažnija privredna grana Norfolka, po kojem se sadi ječam, pšenica, šećerna repa, zob i povrće. Ječam se uzgaja za destilerije i stočnu hranu.[1] Velike površine zasađene su graškom i grahom, koji se uzgajaju za konzerviranje i zamrzavanje u centrima kao što je Great Yarmouth.[1]

Pored tog razvijeno je i stočarstvo, ali je Norfolk naročito poznat po puranima. Ribolov je važan u brojnim mjestima duž obale. Norwich je imao snažno razvijenu obućarsku industriju (danas smanjenu), ali je kao i većina drugih gradova Norfolka, privukao neke druge industrije.[1]

Izvori uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 Norfolk (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 5. 11. 2016. 

Vanjske veze uredi