Niceto Alcalá-Zamora
Niceto Alcalá-Zamora y Torres (6. jul 1877 – 18. februar 1949) bio je španski pravnik i političar koji je 1931. godine služio kao prvi i privremeni premijer, odnosno od 1931. do 1936. godine kao prvi predsjednik Druge španske republike.
Karijeru je započeo u Liberalnoj stranci, postavši njenim zastupnikom u Cortesu, gdje se istakao u govorničkim vještinama. U vladama Manuela Garcíje Prieta je služio kao ministar javnih radova (1917) te rata (1992-1923), a također se istakao i kao predstavnik Španije u Ligi naroda. Sa ministarskog mjesta ga je uklonio puč generala Miguela Prime de Rivere, za vrijeme čije diktature se privremeno povukao iz politike, ali stekao doživotnu antipatiju prema kralju Alfonsu XIII. Nakon Riverinog odlaska sa vlasti 1930. godine je sudjelovao u dogovorima dotadašnjih liberalnih stranaka o budućem ustrojstvu Španije, kada se izjasnio kao republikanac i potpisao tzv. Pakt iz San Sebastiána temeljem kojeg je stvorena buduća republikanska privremena vlada.
Ona je na vlast došla nakon što je admiral Aznar-Cabañas, posljednji premijer imenovan od Alfonsa, u aprilu 1931. nakon lokalnih izbora na kojima su republikanske stranke imale dobar rezultat odlučio da će Španija postati republiku, te je prepustio vlast Alcala-Zamori. Na mjestu premijera je ostao do 14. oktobra kada je podnio ostavku u znak protesta zbog novodonešenog Ustava kojim je uvedeno razdvajanje crkve od države, što on kao katolik nije htio prihvatiti.
Usprkos toga ga je Cortes 1931. izabrao za predsjednika. Kao predsjednik se iskazao kao pristaša desnice, te je 1933. godine, smatrajući da je skrenuo previše ulijevo, raspustio Cortes i raspisao parlamentarne izbore. Novi sastav je bio Alcala-Zamori više po volji, ali je imao kompliciran odnos sa José Maríjom Gil-Roblesom, vođom najveće desničarske stranke CEDA kome je odbio dati premijerski mandat. Gil-Roblesov pokušaj da postane premijer je nagnao Alcala-Zamoru da početkom 1936. ponovno raspusti Cortes. Novi izbori su međutim, dali prednost ljevici okupljenoj u Narodni front. Njeni zastupnici su u aprilu smijenili Alcala-Zamoru sa Manuelom Azañom.
Usprkos radikalizacije političke atmosfere u zemlji, Alcala-Zamora je bio iznenađen izbijanjem građanskog rata koji ga je zatekao na putovanju po Skandinaviji. Odlučio se ne vratiti u domovinu, pogotovo nakon vijesti da su mu ljevičarske milicije u Madridu opljačkale kuću. Živio je u Francuskoj sve dok se 1942. godine, za vrijeme Drugog svjetskog rata, nije preselio u Argentinu gdje je i umro.
Literatura uredi
- Payne, Stanley G. (2017). Alcalá Zamora and the Failure of the Spanish Republic, 1931–1936. Sussex Academic Press. ISBN 978-1-78284-399-3.