Neokomunizam je izraz koji u najširem smislu, prije svega u kontekstu postkomunističke Evrope, označava nastojanja da se komunizam kao ideologija rehabilitira ili prilagodi novim okolnostima, odnosno djelomično ili potpunosti restaurira kao jedan od oblika društveno-političkih uređenja evropskih država. U tom smislu se razlikuju dva osnovna značenja.

Srp i "solarni" čekić, predloženi simbol ruskih neokomunista.

Neokomunizam je u prvom smislu pežorativni izraz, te se, obično iz krugova desnice, koristi kako bi se opisala nastojanja dijela evropske ljevice da neke temelje modernog kapitalizma i liberalne demokracije dovedu u pitanje; tim se izrazom implicitno ili eksplicitno sugerira kako ljevičari kao "neokomunisti" kao svoj krajnji cilj imaju obnovu totalitarnog društvenog poretka, odnosno da bi on nastao ukoliko se njihovim nastojanjima ne bi stalo na put. U nešto užem smislu se pod tim izrazom podrazumijevaju tzv. "nereformirane" komunističke partije, odnosno nasljednice nekadašnjih vladajućih stranaka u bivšem Istočnom bloku, opozicijskih komunističkih partija u Zapadnoj Evropi koje svoju platformu nakon Pada komunizma 1989. nisu pomakle prema centru (socijaldemokracija, liberalizam i slobodno tržište) nego su i dalje ostale vjerne načelima marksizma-lenjinizma; kao jedan od najpoznatijih primjera se navodi Komunistička partija Češke i Moravske.

U svom drugom značenju, a koje se prije svega koristi u kontekstu postsovjetskih država, pod neokomunizmom se podrazumijevaju nastojanja da se stvori nova ideologija, odnosno društveno uređenje koje bi se dijelom temeljilo na nekadašnjem komunizmu, ali također prilagodilo novoj tehnologiji i ekonomskim okolnostima, odnosno usvojilo načela decentralizacije i drugih ideologija kao što su anarhizam i zelena politika.

Povezano uredi

Literatura uredi