Nenadovići
Država Srbija
Zvanja obor - knez podgorske knežine valjevske nahije,
obor - knez tamnavske knežine i posavske knežine valjevske nahije,
vojvoda valjevske nahije, vojvoda tamnavske knežine i posavske knežine valjevske nahije,
komandant valjevske, užičke i sokoske nahije (1805-1806),
prvi predsednik Praviteljstvujuščeg sovjeta (vlade), prvi popečitelj (ministar) unutrapšnjih poslova,
kavaljer carskog ordena Sv. Ane 2. stepena,
kneginja Srbije i dr.
Osnivač porodice obor-knez podgorske knežine Stanoje Nenadović,
(oko 1690 - 1750)
raški i valjevski mitropolit Grigorije Nenadović (oko 1650 – 1714),
obor-knez tamnavske knežine i posavske knežine Aleksa Nenadović,
vojvoda Jakov Nenadović
vojvoda protojerej Mateja Nenadović
Poreklo Morača (XVII vek), Brankovina, Srbija
Krsna slava Sveti Alimpije Stolpnik
Nacionalnost Srpska
Današnji potomci Nenadovići
Karađorđevići
Stanojevići
Đurići i dr.

Nenadovići su porodica obor-kneza Tamnavske i Posavske knežine Valjevske nahije Alekse Nenadovića, njegovog brata vojvode Jakova Nenadovića, oblasnog gospodara, prvog popečitelja (ministra) unutrašnjih dela (od 1811), vojvode i protojereja Mateje Nenadovića, prvog predsednika Praviteljstvujuščeg sovjeta (vlade) Srbije (od 1805), vojvode tamnavske knežine Jevrema Nenadovića, vojvode Sime Nenadovića, Ljubomira Nenadovića - Čika Ljube, književnika, ministra prosvete i kneginje Kneževine Srbije Perside Karađorđević, rođ. Nenadović, majke kralja Petra I Karađorđevića.

Poreklo uredi

Po Memoarima prote Matije Nenadovića, Nenadovići vode poreklo iz „Birča, Hercegovine, od crnogorske granice“. Postoje podeljena mišljenja na koji Birč misli prota Mateja.[1] Jedna grupa istraživača smatra da je reč o danas napušetnom selištu Birč u Banjanima, na području sela Miljanići, na crnogoroskoj granici prema Hercegovini.[2] Predanje koje je prota Mateja čuo od „baba-Mande“ ponavlja i Konstantin Nenadović u svom delu Život i dela velikog Đorđa Petrovića.[3] Ostali autori koji govore o poreklu Nenadovića se uglavnom oslanjaju na pomenuta dela.[4] Doselili su se u Srbiju krajem 17. veka. Prema predanju u Banjanima, za vreme Kandijskog rata (16451669) buknula je buna protiv Turaka. Turci kao odmazdu pogube viđenije prvake Banjana i razore selo Birač. Posle toga mnoge porodice su odselile u Srbiju.[5]

Prema drugim autorima Nenadovići vode poreklo iz Morače.[6]

Onda su u vreme Velike seobe Srba oko 1690. prešli u Birač u istočnoj Bosni, da bi iz Birača došli u Osečinu u Podgorskoj knežini Valjevske nahije početkom 18. veka i oko 1750. prešli u Brankovinu u Tamnavskoj knežini Valjevske nahije.

Nenadovići i Birčani uredi

Jedan deo porodice koji se naselio u Podgorskoj knežini Valjevske nahije, u Suvodanju na planini Medvednik, uzeo je prezime po toponimu Birač, „Birčani(n)“, odakle je porodica došla u Srbiju. Porodice Nenadović i Birčanin bile su u Hercegovini ista porodica, najverovatnije sa prezimenom Nenadović. Obor-knez Podgorske knežine Valjevske nahije Ilija Birčanin, ubijen je zajedno sa obor-knezom Tamnavske i Posavske knežine Valjevske nahije Aleksom Nenadovićem u seči knezova 1804.

Mitropolit Grigorije Nenadović (oko 1650 — 1714) uredi

Mitropolit Grigorije Nenadović (oko 1650 — 1714) je verovatno pre monašenja bio sveštenik Petar. Na ime vladike Grigorija („pop Grigorije“) vodila se baština Nenadovića u Osečini u podgorskoj knežini valjevske nahije, gde su se Nenadovići doselili početkom XVIII veka.[7]

Mitropolit Grigorije Nenadović (oko 1650 — 1714) bio je raški mitropolit (1697—1704), a posle i prvi valjevski mitropolit (1704—1714).[8]

Mitropolit Grigorije Nenadović imao je brata Nenada koji je bio „vlastnik“ (knez, kmet, glavar) i učestvovao je u upravi još pre dolaska Nenadovića u Srbiju. Nenad je imao sinove Stanoja, Stanisava i Petka.

Obor-knez Stanoje Nenadović (oko 1690 — 1749) uredi

Obor-knez Podgorske knežine Valjevske nahije Stanoje Nenadović (oko 1690 — 1749), Nenadov sin, bio je knez Podgorske knežine u vreme austrijske (1718—1739) i turske uprave (1739—1750) u Srbiji.[9]

Verovatno je učestvovao u austrijsko-turskim ratovima na strani Austrije (1716—1718. i 1737—39).

Posle dvadeset godina mira, 1736. ponovo dolazi do rata saveznika Austrije i Rusije protiv Turske, posle koga se Austrija povlači sa teritorije Srbije.[10]

Knez Stanoje Nenadović posle rata nije prešao u današnju Vojvodinu već je ostao u Srbiji na svojoj baštini u Osečini.[11]

Knez Stanoje Nenadović je 1742. bio član srpske delegacije koju je primila turska vlada (Divan) u Carigradu, (u protokolima je zabeleženo i njegovo ime), gde su se zalagali za zaštitu srpskih interesa i povoljniji položaj hrišćana u Beogradskom pašaluku.

U deceniji nakon turskog povratka u Beogradski pašaluk došlo je do oštrih sukoba između različitih delova turske administracije i velikog broja nagomilane, a slabo plaćene vojske.[12]

Knez Stanoje Nenadović uključio se, u savezništvu sa begovima Jahjićima, koji su se oko 1740. naselili u Valjevu, u pobunu Šejih-Mehmeda iz Užica protiv zloupotreba u turskoj administraciji.

Nakon više oružanih sukoba pobuna je ugušena, a mnogi učesnici, među kojima i knez Stanoje su pogubljeni. Pošto se knez Stanoje umešao u pobunu jednog dela turskog stanovništva protiv beogradskog vezira i drugog dela turskog stanovništva, njegova porodica je, posle njegovog pogubljenja došla u težak položaj zbog čega je odlučila da se iseli iz Osečine i skloni u mirnije i skrovitije mesto pod drugim prezimenima, gde neće svima biti poznato učešće kneza Stanoja u Šejih-Mehmedovoj pobuni.

Petko Nenadović, brat obor-kneza Stanoja Nenadovića, koga je pogubila turska vlast posle neuspeha Šejih-Mehmedove pobune, oko 1750. sa porodicom, sinom Stefanom, njegovom ženom Mandom i unukom Aleksom (1749—1804), iselio se iz Osečine i naselio u Brankovni.[13] Nenadovići su u tada koristili i druga prezimena po Lazarević i Stevanović.

Petko Nenadović, brat obor-kneza Stanoja Nenadovića i bratanac mitropolita Grigorija imao je sina Stefana. Stefan Nenadović je sa Mandom imao sinove Aleksu i dvadeset godina mlađeg Jakova.

Starija grana uredi

Starija grana Nenadovića vodi poreklo od obor-kneza Alekse Nenadovića i njegovog sina vojvode protojereja Mateje Nenadovića. Starija grana Nenadovića u dvostrukom je srodstvu sa mlađom granom Nenadovića, koja vodi poreklo od 20 godina mlađeg brata Alekse Nenadovića vojvode Jakova Nenadovića, preko Topalovića, odnosno Protića, a u bliskom je srodstvu sa Karađorđevićima, Petrović-Njegošima, Stanojevićima, Piletićima, Dabićima, Đurićima, Protićima i dr. I starija i mlađa grana Nenadovića, odnosno prota Mateja Nenadović i njegov stric vojvoda Jakov Nenadović bili su od 1811. nosioci ordena Svete Ane 2. stepena, koji je uključivao i nasledno rusko dvorjanstvo.

Obor-knez Aleksa Nenadović (1749—1804) uredi

Glavni članak: Aleksa Nenadović

Obor-knez i ober-lajtnant Aleksa Nenadović (1749—1804), sin Stefana Nenadovića, a unuk Petka i kneza Stanoja Nenadovića, bio je knez Tamnavske (i Posavske) knežine Valjevske nahije osamdesetih godina 18. veka, pre austro-turskog i rusko-turskog rata 1787—1792. godine. U austrijsko-turskom ratu učestvovao na strani Austrije, gde je dobio čin austrijskog natporučnika (oberlajtnanta). Pre početka ratnih dejstava i prelaska austrijske vojske preko Dunava 1787. knez Aleksa je sa svojim ljudima napao, zauzeo i zapalio Valjevo, Čačak, Ub, Palež (Obrenovac) i manja mesta u Zapadnoj Srbiji i potisnuo Turke u Užice, Soko i Bosnu.

Kao predstavnik Srba, na samom početku rata kneza Aleksu Nenadovića primio je u audijenciju austrijski car Josif II (1741—1790).

Posle opšte amnestije „laćman“ (oberlajtnant, lajtnat - „laćman“, natporučnik, poručnik) Aleksa vratio se iz Srema u Srbiju, gde je na području Valjevske nahije organizovao osnovnu policijsku, sudsku i upravnu vlast koja je samostalno funkcionisala skoro godinu dana, dok Turci nisu iznova postavili svoju višu (okružnu) upravu.

Knez Aleksa bio je knez u vrlo složenim političkim okolnostima pre austrijsko-turskog rata i nakon rata, predvodio Valjevce u borbama protiv janičara za vreme Mustafa-paše Šinkoglua, kao i u vreme povratka janičara u Srbiju na čelu sa dahijama, kada je isto morao da pokreće srpsku vojsku 1802. u vojnoj akciji dahije Aganlije protiv srebreničkog Hadži-Salih-bega Alipašića.

Knez Aleksa je uspeo sa drugim knezovima i kmetovima da u periodu od 12 godina kod beogradskog vezira izdvestvuje smenjivanje čak 18 kadija — okružnih sudija).

Pošto su dahije presreli knez Aleksino pismo austrijskom obaveštajcu majoru Paulu fon Mitezeru, koga je već decenijama poznavao, iskoristili su optužbu za „izdaju“ za početak seče knezova u kojoj su prvi osuđeni i pogubljeni knez Aleksa i njegov dalji rođak knez Ilija Birčanin.

Knez Aleksa Nenadović bio je oženjen Jovankom Đelmašević, kćerkom Mihaila Đelmaševića iz Gvozdenovića. Đelmaševići, poreklom Stefanovići, iz Gvozdenovića došli iz Starog Vlaha, odakle su se preko prvog staništa u Drenovici (užički kraj), naselili u selu Rabas, a potom u Gvozdenovićima. Krajem XVII veka tri brata Jovan, Stanoje i Stojan došli su u Gvozdenović. Stanoje je imao sinove Gavrila, Milosava i Mihaila, koji je imao Krstu, Krsmana, Jakova, Jovana, Jovicu, Simeona i kćerku Jovanu udatu za kneza Aleksu. O. Gavrilo Đelmašević bio je sveštenik, nasledio ga je sin O. Krsta Đelmašević (umro 1787), koga je na parohiji nasledio sin Damjan Đelmašević.[14] Jovankin brat, šurak kneza Alekse, Jakov Đelmašević bio je ktitor manastira Dokmir i ikonopisac, zograf i učitelj u umetničkoj školi u istom manastiru.[15]

Obor-knez Aleksa Nenadović i Jovanka Nenadović, rođ. Đelmašević, imali su šest sinova i tri kćerke Nikolu, Petra, Mateju, Simu, Dimitrija, Grigorija, Mariju, Stanojku i Maricu.[16]

  • Aleksini sinovi prvenci i blizanci Nikola i Petar Nenadović celog života bili su zaduženi za domaćinstvo Nenadovića i zaštitu porodice.

Nikola A. Nenadović (1769—1845) uredi

Nikola Nenadović i njegov brat blizanac Petar Nenadović su najstariji sinovi kneza Alekse Nenadovića. Nikola Nenadović, koji je učestvovao u Prvom srpskom ustanku, celog života se, zajedno sa bratom Petrom, starao za domaćinstvo porodice Nenadović. Nikola Nenadović se ženio tri puta. Prva žena Živka iz sela Pauna majka je Luke Nenadovića i kćerki Soke i Mirjane. Druga žena je Stanojka iz Svileuve, čija tri brata su poginula u Prvom srpskom ustanku. Nikola je sa Stanojkom imao imao kćerke Persidu i Danojlu i sina Konstantina. Sa trećom ženom, udovicom Jakova Pavića, Maricom Pavić nije imao dece.

  • Soka se udala za Iliju Lendu, trgovca iz Valjeva.
  • Mirjana je bila udata za Raku. Ima potomaka 1884.
  • Persida je bila udata za beogradskog trgovca Trivka Mihailovića. Nema potomstva.
  • Danojla je bila udata za valjevskog trgovca Đuku Saića iz porodice buljukbaše i kapetana Živka Saića iz Kadine Luke, kolubarska knežina, opština Ljig. Đuka Saić imao je pet dućana u centru Valjeva. Nema potomstva.[17]

Luka N. Nenadović (1792—1809) uredi

Luka N. Nenadović bio je učenik Velike škole u Beogradu.[18]

Art. kapetan Konstantin N. Nenadović (1822—1900) uredi

Glavni članak: Konstantin Nenadović

Art. kapetan Konstantin N. Nenadović, sin Nikole i unuk kneza Alekse, načelnik artiljerijske uprave, tj. komandant artiljerije Kneževine Srbije 1858, prof. Artiljerijske škole (vojne akademije). Napisao je knjigu Život i dela Karađorđa i njegovi vojvoda i junaka, Beč, 1884. Posle 1868. živeo je u Beču. Nije se ženio.[19]

Petar A. Nenadović (1769—1830) uredi

Petar Nenadović i njegov brat blizanac Nikola Nenadović su najstariji sinovi kneza Alekse Nenadovića. Petar Nenadović se školovao u dokmirskog ikonopisačkoj školi. Dva puta se ženio. Nije imao dece.

Vojvoda Simeon Sima Nenadović (1793—1815) uredi

Glavni članak: Sima Nenadović

Najmlađi sin kneza Alekse vojvoda Sima Nenadović (1793—1815) bio je učenik Velike škole u Beogradu, a završio je kadetsku vojnu školu u Vinkovcima u Austriji. Po povratku u Srbiju 1811. bio je upravnik Arsenala u Beogradu, a potom vojvoda knežine valjevske u valjevskoj nahiji. Ratovao je u austrijskoj vojsci u Italiji protiv Napoleonove vojske, da bi se vratio u Srbiju početkom Drugog srpskog ustanka, gde je poginuo u bitki na Dublju, zajedno sa vojvodom Milićem Drinčićem iz Teočina.[20]

Nema potomstva.

Prota Mateja Nenadović (1777—1854) uredi

Glavni članak: Mateja Nenadović
 
Replika kuće Nenadovića u Brankovini

Najpoznatiji sin kneza Alekse je prota Mateja Nenadović. Prota Mateja se, po želji kneza Alekse, školovao kod sveštenika u Srbiji i Austriji u Sremu i nakon toga ga je mitropolit valjevski Danilo 1793 rukopoložio za sveštenika, paroha u Brankovini. Prva žena prote Mateje Mirjana Hadžić bila je iz Babine Luke u tamnavskoj knežini Valjevske nahije, stric joj je bio arhimandrit Hadži-Ruvim Neškovića, iguman Bogovađe koji je takođe ubijen u seči knezova, a braća vojvoda Petar Nikolajević Moler i sveštenik pop-Marko Hadžić.[21] Po drugim izvorima, Mirjana je bila sestra Koje Ivanovića, člana Praviteljstvujuščeg sovjeta za okrug šabački, a druga sestra Miljana je bila udata za Petra Nikolajevića Molera.[22][23]

Isključivo od sina protojereja Mateje Nenadovića, Svetozara Nenadovića, koji je streljan kao učesnik u zaveri protiv kneza Mihaila 1868, danas vode poreklo četiri muške grane Nenadovića.

Protojerej Mateja Nenadović je u drugom braku sa Jovanom Milićević iz Ranilovića imao Aleksu, Ljubomira, Svetozara, Mihaila i Mariju.

Aleksa M. Nenadović (1820-1842) uredi

Aleksa M. Nenadović, sin protojereja Mateje Nenadovića, bio je stolonačalnik. Umro je mlad.

Ljubomir P.(rotin) Nenadović (1826-1895) uredi

Glavni članak: Ljubomir Nenadović

Najpoznatiji sin prote Mateje Nenadovića je Ljubomir Nenadović , poznat pod imenom čika-Ljuba, književnik, ministar prosvete Kneževine Srbije. Ljubomir Ljuba Nenadović nije imao dece.[24]

Svetozar M. Nenadović (1822-1868) uredi

Svetozar Nenadović školovao se u Brankovini i Beogradu. Jedno vreme bio je u Carigradu 1841. Od 1845. je pešadijski potporučnik u srpskoj vojsci, kada je preveden u MUP i postavljen za upravnika kaznionice, Gurgusovačke kule u Zaječaru. Načelnik sreza kolubarskog od 1851. 1854. unapređen u čin štabs-kapetana. Od 1860. pomoćnik okružnog načelnika ćuprijskog, a od 1862 do 1868. bio je upravnik topčiderske apsane (kaznionice). Odlukom varošpkog beogradskog suda od 15/27. jula 1868. Svetozar Nenadović je zajedno sa braćom od stričeva Simom Nenadovićem i bratom od tetke Andrijom Vilotijevićem osućen na smrtnu kaznu zbog učešća u ubistvu kneza Mihaila. Presuda je izvršena sutradan ujutro.[25]

Od Svetozara Nenadovića, sina prote Mateje Nenadovića, vode poreklo danas postojeće četri muške grane Nenadovića.

Poreklo Jelene Nenadović, rođ. Protić uredi

Glavni članak: Protići

Svetozar Nenadović je bio oženjen sa Jelenom Protić, kćerkom general-majora Đorđa Protića, kneževskog predstavnika, odnosno predsednika vlade Srbije, sina Jovana Protića, člana Praviteljstvujuščeg sovjeta za Požarevačku nahiju od 1805, i Leposave Protić, rođ. Topalović, kćerke gružanskog kneza Petra Topalovića, poslovnog ortaka i prijatelja kneza Miloša.[26] Gružanski knez Petar Topalović imao jednog sina Milosava, kasnije pomoćnika smederevskog okužnog načelnika i još jednu kćerku Vidu.

Pašenog Đorđa Protića, oženjen Vidom Topalović bio je pukovnik Vule Gligorijević (1797-1855), rodom iz Sjenice, član Zemaljskog saveta, starešina mačvanske knežine 1833-34. (posle smrti Marka Štitarca). Vule Gligorijević, nekada član knjaz Miloševog domaćinstva, zajedno sa Markom Štitarcom i Petrom Lazarevićem Cukićem, po knez Miloševom nalogu učestvovao je u ubistvu vladike Melentija Nikšića u Šapcu 1816. Vule i Vida Gligorijević nisu imali dece.[27]

Preko Đorđa Protića, odnosno njegovog tasta gružanskog kneza Petra Topalovića, starija grana Nenadovića i mlađa grana Nenadovića su u dvostrukom srodstvu. Sin kneza Petra Topalovića Milosav Topalović, pomoćnik smederevskog okružnog načelnika je sa kćerkom vojvode Jevrema Nenadovića, sina vojvode Jakova Nenadovića imao sina generala Petra Topalovića.

Svetozar Nenadović i Jelena Protić imali su petoro dece koja su u vreme njegove smrti 1868. bila maloletna, Aleksu, Mateju, Dobrivoja, Ljubicu i Anku [28].

Dobrivoje S. Nenadović uredi

Dobrivoje Nenadović, ekonom bio je oženjen Kosarom Pavlović, nisu imali dece.

Aleksa S. Nenadović (1848-1911) uredi
 
Persida Nenadović Karađorđević

Aleksa S. Nenadović, upravnik poreskog odeljenja u Valjevu, završio je gimnaziju u Beogradu, a studirao je prava u Minhenu, Lajpcigu i Hamburgu. Izgleda da je Aleksa S. Nenadović u Minhenu imao jedan dvoboj koji se završio sa smrtim ishodom. Povod za dvoboj bio je Aleksina želja da se u jednom minhenskom hotelu u pivnici svira „Rado Srbin ide u vojnike“, čemu se usprotivio jedan prisutni bavarski plemić. Nakon razmenjenih uvreda, dogovoren je dvoboj mačevima za sutradan ujutro. U dvoboju Aleksa Nenadović je dobio manju ranu na nosu, nakon čega je, prema svedočenju očevidaca rekao: „Sada ja napadam grofe! Poručujem ti da čuvaš čelo i sve ono što ti je ispod nosa... tako mi Boga četiri će te meseca cuclom hraniti!", nakon čega ga je ubio protivnika. Nakon dvoboja Aleksa je otišao u obližnji hotel, gde je celu noć trajalo veselje.[29]

Aleksa Nenadović, pravnik u poreskoj službi Ministarstva finansija imao je sa Jelenom rođ. Milivojević, kćerkom Jovana Milivojevića Balinovca iz Balinovića, ukupno trinaestoro, odnosno devetoro dece Jovana, Jakova, Jevrema, Simu, Ljubomira, Maru, Jovanku, Jelku i Leposavu.

Jovan A. Nenadović (1891-1980) uredi

Jovan Nenadović (1891-1980)[30] činovnik Narodne banke, jedan od 1300 kaplara, je sa Desankom Mitić imao dve kćerke, Oliveru (ud.Bravačić) arhitektu i Svetlanu (ud. Medjak) novinara, unuke Maju Anzulović, Milicu Bravačić, unuka Marka Medjaka, praunuka Slovena Anzulovića i praunuku Janu Aleksić i čukununka Dylana Aleksića i čukununuke Lenku i Milenu Medjak.

Potporučnik Jovan Nenadović je 1919. zarobljenog feldmaršala Augusa fon Makenzena, preveo do Soluna.[31]

Jakov A. Nenadović (1874-1926) uredi

Kapetan 1. kl. Jakov Nenadović završio je Vojnu akademiju i stupio je u vojsku Crne Gore 1/13. januara 1896, u kojoj je ostao do 1904. Bio je kapetan i ađutant kneza Petra Karađorđevića na Cetinju. Od 1904. u vojsci Srbije kao art. kapetan 2. kl u dunavskom art. puku. 1908. preveden u civilnu službu, odnosno u MUP, i postaven za upravnika Kaznenog zavoda u Nišu, da bi iste godine bio penzionisan, pa ponovo reaktiviran.[32] U ratovima 1912-1918. učestvuje kao rez. art. major. 1922. bio je inspektor 2. kl. pri Ministarstvu socijalne politike.

Jakov Nenadović, sin Alekse Nenadovića, inspektor MUP-a, upravnik kaznionice u Nišu bio je oženjen sa Anđelijom Petrović-Njeguš, kćerkom vojvode Đura Dragovog Petrovića Njeguša, poznatog komandanta odreda crnogorske vojske prema Hercegovini u Prvom svetskom ratu. Vojvoda Đuro Petrović Njeguš i njegova žena Ćana imali su dvanaestoro dece. Venčanje Jakova i Anđelije, zvane Kosa, obavljeno je u Nikšiću 8. spetembra 1902. Sa Anđelijom imao je Oliveru, Vojislava i Bosiljku.

  • Njihova kćerka Olivera Nenadović (1906-1992) obrazovana je na dvoru kraljice Jelene Savojske rođ. Petrović-Njeguš, a bila je udata za generalštabnog majora Velimira J. Piletića, četničkog oficira, sina Janka Piletića, šefa poreske uprave i unuka dugogodišnjeg piperskog serdara Jola Piletića (1814-1900), koji je nakon spora sa Petrovićem Njegušem, sa porodicom napustio Crna Gora Crnu Goru i trajno se naselio u Srbiji. Majoru Velimiru Piletiću stric je bio pukovnik Miroslav Piletić, a brat od strica potpukovnik Milan Piletić poginuo je u četnicima Draže Mihailovića.[33]

Seerdar Jole Piletić bio je vojvoda i poglavar plemena Pipera. Više od pola veka bio je na čelnu svog plemena i poznat je kao pomagač vladike Rada, knjaza Danila i prisni prijatelj kralja Nikole. Zbog optužbe da radi protiv knjaza Nikole, uvređen i prinuđen je da sa porodicom ode u Srbiju. Sa njim je pošlo šest najbližih porodica sa 56 članova porodice. U kruševac su stigli 19. oktobra 1879, odakle su se nastanili u različitim krajevima Srbije. Njegov sin Janko, šef poreske uprave u Beogradu sa Živkom Lukić imao je sina Velimira.[34]

Jakov Nenadović u drugom braku sa Ružicom udovicom kap. Predraga Blagojevića imao je kćerku Narandžu. Ružica Nenadović sahranjena je u grobnici Nikole Pašića.[35]

  • Nerandža Nenadović (1922-1982) bila je udata za Boška Jovanova iz Titela. Nema potomstva.
General Simeon Sima A. Nenadović (1888-1953) uredi

Pešadijski brigadni general Sima Nenadović (Valjevo 1888 - Osnabrück, 1953, 41. kasa Vojne akademije), sin Alekse, a unuk prote Mateje Nenadovića, unapređen je u čin pešadijskog brig. generala 1938, kada je postao i sudija Velikog vojnog suda i sudija vojno-disciplinskog suda, a 1939 načelnik ađutantskog odeljenja Ministarstva vojske i mornarice. Za vreme Prvog svetskog rata kao komandir 1. čete, 2. bataljona 8. peš. puka 1916 teže je ranjen na Solunskom frontu i godinu dana je proveo u bolnici. U Aprilskom ratu 1941 zarobljen je i odveden u logor. U zemlju se nije vraćao posle 1944, već je živeo u emigraciji. Oženjen je bio Zorom, kćerkom Lazara Semiza, zemljoposednika iz Mostara [36]. Nije imao dece.

Ljubomir A. Nenadović (1885-1950) uredi

Ljubomir Nenadović (1885-1950) inspektor MUP-a, rezervni kapetan 1. kl, učesnik ratova 1912-1918, je sa Idom Belotić imao sina Dobrivoja i kćerku Jelenu.

  • Dobrivoje Lj. Nenadović, novinar, ima sina Vladimira koji ima dva sina.
Jevrem A. Nenadović (1890-1969) uredi

Jevrem Nenadović (1890-1969) okružni sudija, upravnik Kaznionice u Nišu, je sa Desankom Ibrovac, kćerkom prof. Miluna Ibrovca i Milice Erčević, sestrom prof. dr Miodraga Ibrovca, imao Aleksu (1920-1986), Jakova, Ljiljanu i Milicu.

  • Aleksa J. Nenadović (1920-1986), prof. Vojne akademije imao je sina Ljubomira, pravnika koji ima sina Mateju.[37]
  • Jakov J. Nenadović (1926), arhitekta u Parizu ima dve kćerke. Jedno vreme radio je u manastiru Hilandar.
  • Ljiljana je bila udata za Dragoljuba Tomića. Imaju jednu kćerku.
  • Milica je bila udata za prof. dr Radosava Josimovića. Imaju Radmila, Jakova i Slavicu.
Jovanovići uredi

Leposava, kćerka Alekse Nenadovića, bila je udata za pukovnika dr Jovana Jovanovića, prof. Vojne akademije i dr. Imali su Bracu, Mariju i Jelenu.

  • Berislav - Braca Jovanović, studirao je u parizu. Nestao je za vreme Drugog svetskog rata, 1944.
  • Marija je bila udata za Miloša Mladenovića, koji je doktorirao na Sorboni prava. U toku rata jedan od urednika Novog vremena Imali su jednog sina Momira. Živeli su emigraciji.
  • Jelena Jovanović bila je udata za Petra Lubardu, slikara. Razveli su se 1945. Drugi put se udala za Borivoja Đorđevića avijatičara, kapetana 2. kl.
Vučinići uredi

Mara, kćerka Alekse Nenadovića, bila je udata za dr Petra Vučinića. Nisu imali dece.

Hadži-Taškovići uredi

Jovanka, kćerka Alekse Nenadovića, završila je na Cetinju školovanje u institutu ruske carice Marije Aleksandrovne, bila je udata za Gligorija Hadži-Taškovića, prof, pisac. Gligorije Hadži-Tašković (1875-1942) rođen je u Vodenu, Grčka Makedonija kao sina Hadži-Taška Nikole Karamišina. Imali su Ljubomira, Veru, Leposavu i Milicu. Ima potomstva.

  • Vera Hadži-Tašković (1911-2002), prof. bila je udata za prof. Vojislava Babića (1910-1994). Ima dva sina (Vladislava i Radoslava Babića) i tri unuka: Vojislava Babića (doktor ekonomskih nauka na Univerzitetu u Beogradu), Nenada Babića (živi i radi u Francuskoj) i Predraga Babića (živi i radi u Francuskoj).
Mateja S. Nenadović uredi

Mateja Nenadović, unuk dva predsednika Vlade, Prote Mateje, prvog predsednika Praviteljstvujuščeg sovjeta i Đorđa Protića, „knjaževskog namesnika“, praunuk kneza Alekse i vojvode Jakova Nenadovića, prvog popečitelja (ministra) unutrašnjih poslova, Jovana Protića, takođe člana sovjeta (Vlade) ispred najveće, Požarevačke nahije i gružanskog kneza Petra Topalovića, a sin Svetozara Nenadovića pogubljenog zbog učešća u zaveri protiv kneza Mihaila, bio je industrijalac, posednik i jedno vreme serketar Borskog rudnika, a posvetio se unapređivanju imanja Nenadovića u okolini Valjeva, uglavnom u Brankovini. Iako nije aktivno učestvovao u javnom životu, kasnije se prihvatio mesta gradonačelnika Valjeva, odnosno predsednika valjevske opštine.

Mateja Nenadović postao je glava starije grane porodice Nenadović krajem XIX veka i kod njega su se nalazile sva porodična dokumenta i predmeti starije, Aleksine grane Nenadovića, zastave, oružje, i dr, a između ostalog, verovatno i zbog jednostavnijeg snalaženja u porodičnim odnosima svoje razgranate porodice uradio je i detaljan rodoslov Nenadovića.

Mateja S. Nenadović je sa Kosarom Zdravković, kćerkom Milana i Anke Zdravković iz Beograda imao sedmoro dece, Đorđa, Dušana, Svetozara, Momčila, Anku, Olgu, Ružu.

Svetozar M. Nenadović (1890-1944) uredi

Svetozar M. Nenadović (1890-1944) bio je pravnik, viši savetnik Ministarstva finansija. Nije se ženio.

Đorđe M. Nenadović (1891-1978) uredi

Đorđe M. Nenadović (1891-1978) sudija Upravnog suda i advokat, rez. potpukovnika, jednog od 1300 kaplara i nosioca ordena Belog orla koji je, kao kraljev rođak, prvi na čelu srpske vojske 1918. ušao u Novi Sad.

Đorđe M. Nenadović (1891-1978) je bio oženjen sa Katarinom Strundžalić, kćerkom Milana Strundžalića iz Valjeva, pomoćnika ministra pravde, predsednika Apelacionog suda, člana Kasacionog suda, predsednika valjevskog suda, čiji otac je Aleksa Strundžalić valjevski advokat, a majka Katarina Petrović, kćerka Đorđa Petrovića, namesnika kneževskog dostojanstva 1868, predsednika Kasacionog suda, i Zore Kostić, kćerke Đorđa Kostića upravnika carine (čiji sinovi su pešadijski brigadni general Vojislav Kostić (1881-1968) i prof. dr Aleksandar Kostić, čija je žena bila poreklom od Vučić-Perišića).

Đorđe M. Nenadović (1891-1978) i Katarina Nenadović, rođ. Strundžalić imali su Mateju, Milana i Mirjanu.

Mateja Nenadović (1925-2011), arhitekta, redovni profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, je bio oženjen Sofijom Nenadović rođ. Paligorić (1928), takođe arhitektom, koja je jedan od autora Surčinskog aerodroma, čiji je deda po majci bio pukovnik Lazar Mišić, rođeni brat vojvode Živojina Mišića.[38] Imaju sinove Đorđa (1964) i Miloša (1968), koji su takođe arhitekte. Đorđe Nenadović je oženjen Vanjom Nenadović rođ. Pavlović (1975) i imaju ćerku Ivu (2008). Miloš Nenadović je oženjen Aleksandrom Nenadović (1971) rođ. Matović.

Mirjana Suđić, rođ. Nenadović (1935), diplomirani prevodilac, bila je udata za Dušana Suđića (1927-1990), dipl. inženjera elektrotehnike. Imaju ćerku Marinu Krasojević, rođ. Suđić (1961), i Bojana Suđića (1965), istaknutog dirigenta i redovnog profesora na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu.

Pukovnik Dušan M. Nenadović (1895-1969) uredi

Pukovnik Dušan M. Nenadović (1895-1969) bio je vojno-sudski pukovnik, pravnik. Posle rata živeo je u emigraciji u Parizu. Jedno vreme bio je šef kancelarija kralja Petra u Parizu.[39]

dr Momčilo Nenadović (1899-1943) uredi

Dr Momčilo Nenadović (1899-1943), lekar, zbog davanja lekarske pomoći u Požarevcu, gde je bio sreski lekar, 1943. streljan na Jajincima. Dr Momčilo Nenadović je bio oženjen sa Ljubicom Ristić, kćerkom Đorđa Ristića i Spasenije Pate Ristić. Ljubica je imala rođenog brata konjičkog majora Dušana Ristića (1904-1943), koji je streljan na Banjici kao pripadnik Ravnogorskog pokreta. Venčani kumovi dr Boško Marković, direktor Uprave fondova i Tadija Sondermajer, inž. Imali su Đorđa, Veru i Ružicu.

  • Đorđe Nenadović (1935-2019) glumac. Ima sina Momčila (1978-2002) i ćerku Ivanu.
  • Vera Nenadović, lekar. Udata za Nikšu Stefaninija, glumca i operskog pevača.
  • Ružica Nenadović, kostimograf. Udata za Dorijana Sokolića. Ima ćerku Dianu.
Milisavljevići uredi

Ruža Nenadović bila je udata za Svetislava Milisavljevića, sudiju. Nema potomstva.

Lengleri uredi

Olga Nenadvoić bila je udata za Fridriha Lenglera, rudarskog inženjera. Imali su Georga, Ljubomira i Ljubicu koja ima dece.

Dabići uredi

Anka Nenadović (1853-1941), kćerka Svetozara i Jelene Nenadović bila je udata za Živka Dabića (1846-1924).[40] Živko Dabić sin Gliše i Marije Dabić, stric mu je bio Marko Dabić, državni savetnik.

Imali su Gavrila, Svetozara, Aleksandra, Draginju i Milevu.

  • Aleksandar Dabić ima sina u Nemačkoj.
  • Draginja se udala za Nikolu Stojiljkovića, preduzimača.
Aranđelovići uredi

Ljubica, Nenadović, kćerka Svetozara i Jelene Nenadović (- Niš, 28. novembar 1889), dobrotvorka društva siročadi u Valjevu, bila je udata za Živojina Aranđelovića, trgovca. Kao bolničarka za vreme rata 1885. Imali su Katarinu i Svetozara.

  • Svetozar Aranđelović
  • Katarina, bankarski čin. bila je udata za inž. Dušana Zarića.

Stanojevići uredi

Glavni članak: Stanojevići

Marija Nenadović (1817-1908), kćerka prote Mateje Nenadovića bila je udata za pukovnika Jeremiju Stanojevića (1808-1869). imali su sinove Ljubomira, Dragišu i Vitomira i kćerke Dragu i Stanu.

Dabići uredi

Stanija Nenadović, kćerka obor-kneza Alekse Nenadovića, bila je udata za kapetana tamnavske knežine i dugogodišnjeg pomoćnika njenog oca Živka Dabića iz Jautine, podgorske knežine valjevske nahije, koji je poginuo u bitki na Loznici 1807. Dabići iz Jautine, zaseoka sela Gola Glava, doselili su se iz Morače za vreme austrijske vladavine (1718-1739). Rodonačelnik je Daba koji je imao sina Mihaila.[41]

Nema potomstva.

Markovići uredi

Marija Nenadović, kćerka obor-kneza Alekse Nenadovića, bila je udata za Matiju Markovića brata sveštenika pop-Pavla Markovića iz Takova u tamnavskoj knežini.

Vilotijevići uredi

Marica Nenadović, kćerka kneza Alekse Nenadovića, bila je udata za Jovana Vilotijevića valjevskog trgovca. Vilotijevići su poreklom iz Sijerča kod Bajne Bašte. Njihovi sinovi su Marko i Andrija.

Andrija J. Vilotijević uredi

Andrija J. Vilotijević, unuk obor-kneza Alekse Nenadovića, po majci Marici, bio je upravnik Dvora kneza Aleksandra Karađorđevića. Pošto okrivljen za saučesništvo u ubistvu kneza Mihaila, streljan je 1868. godine.

Andrija Andra Vilotijević imao je Ljubomira, Stevana, Milevu, Jelenu, Poleksiju i Zumbulku.

  • Ljubomir Vilotijević imao je sina Andriju Vilotijevića.
  • Stevan Vilotijević, trgovac imao je kćerku Darinku udatu za Dimitrija Đ. Zdravkovića, šefa blagajne u predsedništvu vlade.
  • Jelena Janković, rođ. Vilotijević bila je udata za Božidara Jankovića, činovnika. Njihova kćerka Milica bila je udata za pukovnika Vasilija Ginića, a sin Đorđe Janković, je sa Rinom Antić imao kćerku Desu i sina dušana.
  • Poleksija Radosavljević, rođ. Vilotijević bila je udata za Svetozara Radosavljevića, činovnika. Imali su sina Mihaila Radosavljevića, činovnika oženjenog Olgom Lapčević, kćerkom Dragiše Lapčevića, književnika, vođe Socijaldemokratske stranke. Imali su sina Zorana.[42]

Mlađa grana uredi

Mlađa grana Nenadovića vodi poreklo od vojvode Jakov Nenadović (1765-1836), dvadeset godina mlađeg brata kneza Alekse Nenadovića, oblasnog gospodara zapadne Srbije 1804-1805, komandanta valjevske, šabačke i užičke nahije, prvog popečitelja (ministra) unutrašnjih poslova Srbije (od 1811), čiji sin vojvoda tamnavske knežine valjevske nahije Jevrem Nenadović je sa Jovankom Milovanović kćerkom vojvode Mladena Milovanovića, prvog popečitelja (ministra) vojske Srbije, imao kćerku kneginju Srbije Persidu Karađorđević, majku kralja Petra Karađorđevića.

Vojvoda Jakov Nenadović (1765-1836) uredi

Glavni članak: Jakov Nenadović

Mlađi brat Aleksin Jakov Nenadović (1765-1836), po želji svog dvadeset godina starijeg brata, školovao se kao i prota Mateja posle njega, u Srbiji i u Sremu, a nakon toga je trgovao stokom sa trgovcima iz Austrije, tj. Srema. Njegova žena Nerandža nije bila iz Valjevske nahije, već iz susedne knežine posavske Šabačke nahije, koja se, međutim, oslanja na posavsku knežinu Valjevske nahije iz mesta Koceljeva.

Posle smrti kneza Alekse, novi starešina porodice Nenadović postao je Jakov, koji je do kraja 1804. godine postao i oblasni gospodar skoro cele Zapadne Srbije i zvanično se potpisivao kao komandant valjevske, šabačke, sokoske i užičke nahije. Jakov je zauzeo Valjevo i Šabac koji su, međutim, na prevaru opet preuzeli janičari, sklopio sporazum o nenapadanju sa zvorničkim begovima Vidaićima, suzbio uticaj i pogubio samovoljnog hajdučkog harambašu Đorđa Ćurčiju.

Pod navalom turske bosanske vojske popucao je 1806. ceo zapadni front koji je bio pod komandom Jakova Nenadovića, gde, nakon toga, kao spasilac došao Karađorđe sa vojskom okupljenom u Topoli i kod Mišara odnosi presudnu pobedu. Posle možda najblistavije pobede u Prvom srpskom ustanku, Karađorđe koji je već utvrdio svoju vlast u centralnoj Srbiji, odnosno u Šumadiji i mogao da računa na odanost Milana Obrenovića, u ponovno osvojenim od bosanskih Turaka krajevima Šabačke i Sokoske nahije uspostavio je novu vlast, odvojenu od Jakova, kome je ostavio Valjevsku nahiju, gde je takođe podbunjivao mlađe starešine protiv njega.

Pošto je 1810. oženio sina Jevrema kćerkom Mladena Milovanovića, koji je pre toga, iste godine, svog bratanca vojvodu Jovicu Milovanovića oženio Karađorđevom kćerkom Polom, Jakov se približuje Karađorđu, kome glavni protivnci ostaju istočne vojvode oslonjene na ruske trupe u Vlaškoj, Milenko i Petar.

Dvadeset godina kasnije u Rusiji, u Hotinu, gde je tada Jakov živeo sa porodicom već šesnaest godina, 20. maja 1830. unuka Jakova Nenadovića i Mladena Milovanovića, a kćerka Jevrema Nenadovića, sedamnaestogodišnja Persida Nenadović udala se za Karađorđevog sina Aleksandra Karađorđevića, budućeg kneza Srbije od 1842 do 1858. Za vreme vlade kneza Aleksandra 1842 do 1858 Nenadovići su imali najveći politički uticaj, a Persidin sin Petar postao je kralj Srbije 1903. godine.

Jakovljeva grana Nenadovića ostala je do 1830 u Rusiji, odnosno do dobijanja Hatišerifa nakon čega je ruska država, pošto više nije postojala opasnost od turske osvete, pogotovo za one kojima je glava bila ucenjena, zahtevala od knez Miloša da primi nazad srpske izbegličke porodice i da im da adekvatno izdržavanje.[43]

Vojvoda Jakov Nenadović je sa Nerandžom imao Jevrema, Panteliju, Julku i Aleksandra.[44]

Pantelija J. Nenadović (1795-1812) uredi

Pantelija J. Nenadović školovao se u Kupinovu i Karlovcima. Umro je mlad u 17 godini.

Vojvoda Jevrem J. Nenadović (1793-1867) uredi

 
Jevrem Nenadović
Glavni članak: Jevrem Nenadović

Vojvoda Jevrem J. Nenadović je sa Jovankom Milovanović, kćerkom vojvode Mladena Milovanovića imao devetoro dece, Jovana, Persidu, Atanasija, Jelku, Anku, Mašinku, Bosiljku, Mladena i Simu.

Potomstvo kneginje Perside Karađorđević rođ. Nenadović uredi

Glavni članak: Persida Karađorđević

Persida Nenadović, kćerka Jevrema Nenadovića i Jovanke Milovanović bila je udata za kneza Aleksandra Karađorđevića. Imali su Petra, Arsena, Kleopatru, Jelenu, Poleksiju.

Karađorđevići uredi

Glavni članak: Karađorđevići

Kralj Petar I Karađorđević uredi

Glavni članak: Petar I Karađorđević

Kralj Petar I Karađorđević je sin kneza Aleksandra Karađorđević, Karađorđevog sina i Perside Karađorđević, kćerke vojvode Jevrema Nenadovića i Jovanke Nenadović, rođ. Milovanović. Kralj Petar je osnovao kraljevski dom Karađorđevića.

Knez Arsen Karađorđević uredi

Glavni članak: Arsen Karađorđević

Knez Arsen Karađorđević je sin kneza Aleksandra Karađorđević, Karađorđevog sina i Perside Karađorđević, kćerke vojvode Jevrema Nenadovića i Jovanke Nenadović, rođ. Milovanović. Sin kneza Arsena je knez Pavle Karađorđević.

Knez Pavle Karađorđević uredi
Glavni članak: Pavle Karađorđević

Knez Pavle Karađorđević je sin kneza Arsena Karađorđevića, sina kneza Aleksandra Karađorđević, Karađorđevog sina i Perside Karađorđević, kćerke vojvode Jevrema Nenadovića i Jovanke Nenadović, rođ. Milovanović.

Kralj Aleksandar I Karađorđević uredi

Kralj Petar II Karađorđević uredi

Glavni članak: Petar II Karađorđević
Glavni članak: Karađorđevići
Petronijevići uredi
Glavni članak: Petronijevići
Simići uredi
Glavni članak: Simići (porodica)
Nikolajevići uredi
Glavni članak: Nikolajevići

Atanasije J. Nenadović (1815-1866) uredi

Atanasije Nenadović, sin Jevrema Nenadović, predsednik Apelacionog suda, od 16/28. decembra 1857, član Kasacionog suda.[45]

Gavrilovići uredi

Jelisaveta Nenadović, kćerka Jevrema Nenadovića bila je udata za Jevrema Gavrilovića (?-22.6.1879), državnog savetnika, sina Gavrila buljukbaše „podvojvode“ kod Grbovića i poginuo u bitki na Zasavici 1813. Do venčanja je došlo po želji knjaza Miloša 1837. kada se udala za tada mačavnskog kapetana Jevrema Gavrilovića rodom iz Pupeoka kraj Valjeva. Za venačnje knjaz Miloš dao je 20 dukata cesarskih. Nisu imali dece.

Topalovići uredi

Anka Nenadović (1820-1843), kćerka Jevrema Nenadovića bila je udata za Milosava Topalovića, pomoćnika okružnog načelnika, sina gružanskog kneza Petra Topalovića (1774-1832). Pošto je sestra Milosava Topalovića bila udata za general-majora Đorđa Protića, starija i mlađa grana Nenadovića su po Topalovićima u dvostrukom srodstvu. Imali su Petra.

General Petar M. Topalović uredi
Glavni članak: Petar Topalović

General Petar Topalović (1840-1891), sin Milosava Topalovića i Anke Nenadović, a unuk Jevrema Nenadovića i praunuk vojvode Jakova 1868 ađutant kneza Mihaila, načelnik generalštba (načelnik štaba Vrhovne komande), ministar građevina 1886, ministar vojni 1887, nosilac Ordena takovskog krsta sa mačevima 1 i 2 reda, francuskog Ordena oficirskog krsta legije časti i austrijskog Ordena gvozdene krune drugog reda koja daje pravo na titulu austrijskog barona. Petar Topalović je imao kćerku Anku i sina Jevrema.

Pukovnik Jevrem Topalović uredi

Artiljerijski pukovnik Jevrem Topalović.

Pokorni uredi

Anka Topalović je bila udata za generala Ljubomira H. Pokornog (1872-1944), počasnog ađutanta kralja, člana Srpskog kulturnog kluba, sina srpskog oficira češkog porekla kapetana Hinka Pokornog, pitomca 22. kl. Niže i 5. kl. Više škole Vojne akademije i generalštabne pripreme. U ratovima komandant Moravskog poljskog artiljerijskog puka 1. poziva, komandant Dunavskog artiljerijskog puka 1. poziva, od 1915. do 1917. u austrougarskom zarobljeništvu. Posle razmene zarobljenika 1917, ađutant kralja Petra. Bio je vojni izaslanik u Parizu, član Vojnog saveta, počasni ađutant kralja.[46]

Imali su sinove Petra i Milana.

  • Potpukovnik Petar Pokorni, ordonanas kralja Petra je kao oficir garde učestvovao u puču od 27 marta 1941.
  • Milan Pokorni, koji je bio mornarički poručnik do Drugog svetskog rata.

Lukačevići uredi

Mašinka Nenadović (1823-1898) bila je udata za pukovnika Jovana Lukačevića, načelnika Glavnog generalštaba. Prema predanju Lukačevići su poreklom iz Stare Srbije odakle su došli u selo Mojanoviće u Zetu, kod Podgorice. Odatle su otišli na tri strane u selo Berislavce kod Skadarskog jezera, u selo Vranj na istoku i Treši u Podgoricu. Smatra se da je Lukačevića bilo u Podgorici u XVII veku. Rodonačelnik Lukačevića u Podgorici bio je Miroslav Miro Lukačević, koji je živeo u drugoj polovini XVIII veka. Imao je tri sina Vasilija, Simu i Stojana. Prva dvojica su prešla u Srbiju a treći je ostao u Podgorici. Vasilije, trgovac u Šapcu, je sa Vladislavom Nenezić imao Jovana, Savu, Mariju i Anđu. Jovan Lukačević je završio vojnu kadetsku školu u Rusiji.[47] Sestra Jovana Lukačevića je Marija Magazinović, koja je bila udata u Bijelom Polju za Petkovića sa kojim je imala sina Stevana. Posle se ponov udala u Šapcu za Miroslava Magazinovića sa kojim je imala sina Konstantina i kćerku Sofiju. Miroslav je usvojio Stevana koji je uzeo prezime Magazinović, bio je ministar. Starija Jovanova sestra Anđa Lukaćević bila je udata za Miloša Bogićevića.[48].

Mašinka Nenadović i pukovnik Jovan Lukačević nemaju potomstva.

Đurići uredi

Glavni članak: Đurići (porodica)

Bosiljka Nenadović, bila je udata za Radovana Đurića.

Konjički kapetan Mladen J. Nenadović (1834-1868) uredi

Konjički kapetan Mladen J. Nenadović (1834-1868) je bio oženjen sa Jelisavetom Cajom Barlovac (1845-1913), kćerkom Konstantina Barlovca i Anke Dinić. Imali su sinove Predraga i Jakova. Predrag je umro u detinjstvu.

Prof. dr Jakov M. Nenadović (1865-1915) uredi

Prof. dr Jakov M. Nenadović (1865-1915), brat od ujaka kralja Petra, šef njegove kancelarije u Beču, kasnije šef kraljeve kancelarije u Beogradu i kraljevski poslanik u Carigradu.

Osnovnu školu završio je u Beogradu, gimnaziju u Cirihu. Pravo je završio i doktorirao u Lajpcigu.

U Beogradu je na Velikoj školi predavao Državno pravo do političke Čebinčeve afere.

Poručnik Simeon Sima Nenadović (1838-1868) uredi

Simeon Sima Nenadović (1838-1868), sin Jevrema Nenadovića, bio je konjički poručnik austrijske vojske. Učestvovao je u bitki kod Mađente, u drugom italijanskom ratu za ujedinjenje.

Aleksandar J. Nenadović (1815-1881) uredi

Aleksandar J. Nenadović (1815-1881) sin vojvode Jakova Nenadovića, član državnog saveta, pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Ilije Garašanina. Aleksandar Nenadović i Anka Vučković, kćerka okružnog načelnika šabačkog, upravnika Beograda, Jovana Vučkovića Belopoljca imali su sedmoro dece, Đoređe, Mileva i Nikola.

Dr Đorđe A. Nenadović uredi

Dr Đorđe A. Nenadović, advokat, generalni konzul u Solunu (od 1900), okružni perfekt u Kragujevcu, bio je oženjen Agnicom, čiji su roditelji živeli u Ugarskoj na spahiluku Remete Lugoša. Umro je 1920.

Nikola A. Nenadović uredi

Nikola Nenadović sin Aleksandra Nenadovića bio je činovnik carine.

Radovanovići uredi

Mileva Nenadović, kćerka Aleksandra Nenadovića bila je udata za Đorđa Radovanovića, okružnog načelnika, člana Glavne kontrole, pravnika, činovnika. Imali su kuću u Gospodar Jovanovoj 40. Imali su Sofiju i Ljubicu.

Hadži-Trpkovići uredi

Julka Nenadović, kćerka vojvode Jakova Nenadovića bila je udata za majora Aleksandra Hadži-Tripkovića, Trifkovića, načelnika okruga crnorečkog sa sedištem u Zaječaru, člana uprave varoši Beograda, upravnik policije Beograda. Tokom pokreta u Vojvodini 1848-49, komanduje sa 200 bećara. Imali su sinove Ljubomira i Pavla.[49]

Pavle Trifković uredi

Pavle Trifković bio je šef kancelarije kneza Aleksandra Karađorđevića.

Atentat na kneza Mihaila 1868. uredi

Zbog učešća u atentatu osuđeno i streljano više muških članova porodice Nenadović, što je imalo teške posledice po život njihovih potomaka.

Prema nahođenju suda, koji nije bio potpuno nepristrasan, zaveru protiv Mihaila skovali su knez Aleksandar Karađorđević, Filip Stanković, Pavle i Ljubomir Radovanović. Knez Aleksandar je dao novac, a Pavle i Ljubomir su našli ubice. Stanković je posle izvršenog ubistva trebalo da pobuni narod i izvede prevrat u korist dinastije Karađorđević. Među provoptuženima bilo je više Nenadovića. Konjički kapetan Mladen Nenadović (1834-1868), brat kneginje Perside, koji je ime dobio po dedi po majci vojvodi Mladenu Milovanoviću, optužen je da je posle ubistva kneza Mihaila imao zadatak da pobuni vojsku i izvrši prevrat. Kao oficiru sudio mu je vojni sud i već juna 1868 osuđen je na smrt i streljan na Donjem Kalemegdanu. Beogradski varoški sud, po postupku prekog suda osudio je na smrt 14 ubica i saučesnika u ubistvu kneza Mihaila, među kojima, pored braće Radovanović i drugog brata kneginje Perside potporučnika austrijske vojske Simu Nenadovića (1839-1868), Svetozara Nenadovića, sina Prote Mateje i brata „Čika – Ljube“ Nenadovića, upravnka topčiderske kaznionice i sestrića Prote Mateje Andriju Vilotijevića upravnika imanja kneza Aleksandra, koji su sa ostalim osuđenicima streljani na Karaburmi. Knez Aleksandar Karađorđević i njegov lični sekretar, a sestrić kneginje Perside, Pavle Trifković, osuđeni su u odsustvu na dvadeset godina robije. Zatočeni su i Jevrem Gavrilović, državni savetnik, oženjen Jelkom Nenadović sestrom kneginje Perside i unuk Prote Mateje, a sin Jeremije Stanojevića, ministra pravde i prosvete, Dragiša Stanojević (1844-1918), koji je kasnije postao poznat kao socijalista, ali je usled nedostatka dokaza kasnije oslobođen. Suđenja protiv kneza Aleksandra, Pavla Trifkovića i Filipa Stankovića vođena su i u Budimpešti gde je živeo knez Aleksandar Karađorđević i gde su se protegla skoro tri godine, do konačne oslobađajuće presude Vrhovnog suda Mađarske 1871. Sudski postupak vođen je u Budimpešti i protiv Vladimira Jovanovića, oca Slobodana Jovanovića i Ljubena Karavelova kao saučesnika u ubistvu kneza Mihaila, ali je sud našao da nema osnova za podizanje krivične prijave protiv njih i pušteni su na slobodu januara 1869. Namesnička vlada izdala je i sledeće propise: da Karađorđević i članovi njegove porodice „ne mogu na svoje ime ni na ime drugoga imati dobara u Srbiji, a dobra koja bi od njih i preko izvršenja presude od 15 jula ove godine izrečene povodom ubistva kneza Mihaila ostati mogla moraju prodati za tri meseca“. U član 10 Ustava iz 1869 uneseno je da „Nikada ne može biti izabran za Knjaza srpskog niko od familije i potomstva Karađorđevića, na koje je bačeno prokletstvo narodno“.

Rodoslov [50] uredi

  1. Grigorije Nenadović (oko 1650 – 1714), mitropolit raški i valjevski
  2. Nenad, brat mitropolita Grigorija, „vlastnik“ (glavar, knez)
    1. Stanoje Nenadović (oko 1690 -1749), Nenadov sin, sinovac mitropolita Grigorija, obor-knez podgorske knežine valjevske nahije
    2. Petko Nenadović, brat kneza Stanoja
      1. Stefan Nenadović
        1. Aleksa Nenadović (1743-1804), unuk Stanojev, obor-knez tamnavske i posavske knežine valjevske nahije. Bio oženjen Jovankom Đelmašević. Imao je šest sinova i tri ćerke.
          1. Nikola Nenadović
            1. Konstantin Nenadović, artiljerijski major, komandant artiljerije Kneževine Srbije 1858.
          2. Petar Nenadović, ikonopisac i freskopisac,
          3. Sima Nenadović (1793-1815), vojvoda
          4. Mateja Nenadović (1777-1854), protojerej, vojvododa, prvi predsednik Praviteljstvujuščeg sovjeta. Bio oženjen Mirjanom Hadžić iz porodice Hadžić, odnosno Molerović iz Babine Luke, bratanicom Hadži-Ruvima. Nisu imali dece. Druga žena Jovana Milićević iz Ranilovića.
            1. Ljubomir Nenadović (1826-1895), književnik, ministar prosvete
            2. Svetozar Nenadović, upravnik topčiderske kaznionice, bio oženjen Jelenom Protić, iz porodice Protić, kćerkom general-majora Đorđa Protića. Imao petoro dece.
              1. Aleksa Nenadović, pravnik u poreskoj službi Ministarstva finansija. Bio oženjen Jelenom Milivojević. Imao devetoro dece.
                1. Jakov Nenadović (1873-1925), inspektor MUP-a, upravnik kaznionice u Nišu. Bio oženjen Anđelijom Petrović-Njeguš, iz bočne linije crnogorske kraljevske porodice Petrović-Njegoš
                2. Sima Nenadović (Valjevo 1888 - Osnabrück, 1953), pešadijski brigadni general
                3. Ljubomir Nenadović (1885-1950), inspektor MUP-a,
                4. Jevrem Nenadović (1890-1969), okružni sudija,
                5. Jovan Nenadović (1891-1980)
              2. Mateja Nenadović (1856-1933), industrijalac i gradonačelnik Valjeva. Bio oženjen Kosarom Zdravković. Imao sedmoro dece.
                1. Svetozar Nenadović (1890-1944)
                2. Đorđe Nenadović (1891-1978), sudija, rez. potpukovnik, jedan od 1300 kaplara.
                3. Dušan Nenadović (1895-1969), vojno-sudski pukovnik
                4. dr Momčilo Nenadović (1899-1943), lekar
        2. Jakov Nenadović (1765-1836), vojvoda i komandant valjevske, šabačke, sokoske i užičke nahije. Bio oženjen Nerandžom.
          1. Jevrem Nenadović, vojvoda
            1. Persida Nenadović, kneginja Srbije, udata za kneza Aleksandra Karađorđevića, majka kralja Petra I Karađorđevića. Vid. Karađorđevići .
            2. Bosiljka Nenadović
            3. Anka Nenadović
            4. Mladen Nenadović, konjički kapetan. Bio oženjen Sofijom Barlovac.
              1. Jakov Nenadović (1865-1915), prof. dr prava, šef kabineta kralja Petra I Karađorđevića, kraljevski poslanik u Carigradu,
                1. Jevrem Nenadović
                2. Aleksandar Nenadović

Nejasno mesto u rodoslovu:

Srodstva uredi

Nenadovići su u srodstvu sa Karađorđevićima preko kneginje Perside, majke kralja Petra, a preko Karađorđevića sa Simićima, Nikolajevićima, Petronijevićima, Petrović-Njegošima (bočnom granom), Birčanima, pošto su Birčani poreklom Nenadovići, Đurićima, Milovanovićima, Stanojevićima, Vilotijevićima, Topalovićim, Pokornim (srpska porodica češkog porekla) i dr.

Zanimljivosti uredi

  • Govoreći o vladi kneza Aleksandara Karađorđevića, Slobodan Jovanović kaže: „On je bio pod velikim uticajem svoje žene, koja je bila od roda Nenadovića. „ Danas“, piše Aleksa Simić krajem 1857, „nalaze se dva strica Knjaginjina u Sovetu kao členovi, jedan zet i jedan pašenog Knjažev kao popečitelji, jedan tetak Knjaginjin i jedan pašenog Knjažev kao okružni načel-nici, i jedan pašenog Knjažev šef regularne vojske." Izgledalo je kao da Nenadovići vladaju Srbijom, i to kako ljudi tako i žene iz te velike porodice“ [51].
  • Knezu, kasnije kralju Petru Karađorđeviću, koji se rodio 1844, dve godine nakon stupanja na presto njegovog oca kneza Aleksandra, po majčinoj porodici, Nenadovićima, deda je bio predsednik državnog saveta u kome su još bili savetnici jedan teča i tri brata njegovog dede od kojih jedan i ministar finansija a drugi ministar pravde i prosvete, jedan zet, oženjen starijom sestrom, ministar unutrašnjih poslova, drugi zet poslanik u Carigradu, a sin predsednika Vlade „knjaževskog namesnika“ i min. inostranih poslova, jedan teča načelnik generalštaba, drugi državni savetnik i okružni načelnik, treći okružni načelnik, četvrti pomoćnik orkužnog načelnika, jedan ujak komandant artiljerije, drugi ujak njegov guverner i guverner njegove braće i sestara, treći ujak upravnik dvora a brat od tetke sekretar (šef kabineta) njegovog oca kneza Aleksandra, a od brata jedan pašenog ministar finansija a drugi pašenog unutrašnjih dela i finansija.
  • Milan Jovanović Stojimirović piše o Nenadovićima: „Nenadovići su sebe smatrali prvom familijom u Srbiji, držeći da idu i pre Karađorđevića i Obrenovića, a objektivan istoričar mora da ih stavi odmah u ove, jer ne zna koga bi im pretpostavio. Oni su bili politička i narodna kuća i pre ustanka, a davali su ljude od akcije i od značaja ravno 200 godina, te su se s pravom ponosili svojim plemenom i njegovim zaslugama“.[52]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. Vidi studije koje razmatraju dve glavne opcije, Bir(a)č u Banjanima i Birač u Bosni, Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004, i prof. dr Radmila Tričković, Poreklo Nenadovića
  2. Jerotije N. Vujić: Epidemija kuge u Brežđu i Osečinici 1837. godine Arhivirano 2013-12-07 na Wayback Machine-u, napomena 1. Brankovina na strani 157, u „Glasnik“, broj 2-3 Arhivirano 2013-12-03 na Wayback Machine-u, Istorijski arhiv, Valjevo, 1967. godine.
  3. Konstantin Nenadović, Život i dela velikog Đorđa Petrovića, Kara-Đorđa, Beč 1884. pp. 298. Pomenuti autori govore o Birču u Hercegovini koji se nalazi uz crnogorsku granicu. Jedino mesto Birač uz crnogorsku granicu je Birač u Banjanima. Svetozar Ćorović je pak stavio primedbu na naknadna izdanja Memoara i zapiaso da je to onaj Birač koji se nalazi u Bosni.
  4. Ljubomir Pavlović: Kolubara i Podgorina, Trifun Đukić: Pregled književnog rada Crne Gore od Vladike Vasilija Petrovića do 1918. god., Petar Šobajić: Neke znamenite porodice u Srbiji porijeklom iz Crne Gore, Veličko Bojović: Članci i rasprave o Crnoj Gori
  5. Više o tom događaju vidi: Akim S. Miljanić, Đorđije M. Miljanić: Ljetopis bratstva Miljanića, Beograd, 1968. pp. 38
  6. Ljubomir Durković Jakšić u svom delu Srbijansko crnogorska saradnja prenosi navode Pavla Popovića o poreklu Nenadovića. Takođe i časopis Nova Iskra navodi taj podatak.
  7. Vid. rodoslov u Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 2. i pp. 436.
  8. Koga je zamenio 1714. njegov egzarh Dositej Nikolić, takođe Hercegovac (1714-1738)
  9. Prema dekretu austrijskog cara Karla VI provizori i knezovi bili su prvostepena sudska vlast koja je presuđivala u manjim sporovima, što je bila funkcija knezova i u vreme turske uprave (Istorija srpskog naroda, 4-1, 113).
  10. U ratu koji je trajao dve, odnosno tri godine, Rusija je osvojila nove teritorije uključujući i Jaš u Moldaviji, a Austrija koja je ratovala na prostoru od Beograda do Niša i Novog Pazara i uključila Srbe i Albance katolike u ustanke na području Raške, Hercegovine, Crne Gore, Klimenata i dr, po uslovima Beogradskog mirovnog sporazuma ratifikovanog 2. marta 1741. izgubila je celu Srbiju i Bijeljinu u Bosni, a zadržala Banat. Veliki deo stanovništva u drugoj Velikoj seobi Srba prelazi Savu i Dunav, na čelu sa pećkim patrijarhom Arsenijem Jovanovićem Šakabentom, kao i skoro cela dotadašnja uprava, oficiri, mnogi oborknezovi i drugi
  11. Gde je i popisan u popisu poreskih obveznika koje je sprovela turska administracija 1739-1741.
  12. Prema popisu poreskih obveznika koje je sprovela turska administracija 1739—1741, upisano je ukupno samo 6.586 poreskih obveznika (punoletnih muškaraca i eventualno udovica — starešina kuća) od oko 50.000 ljudi u Srbiji, u kojoj je pre rata 1737. bilo oko 100.000 stanovnika.
  13. Izgleda da su se tu naselili po dogovoru sa političkim saveznicima iz turske administracije begovima Jahjićima, koji su takođe postradali zbog učešća u pobuni
  14. O Đelmaševićima vid. Lj. Pavlović, Antropogeografija valjevske Tamnave, SKA, (, Beograd 1912. pp. 504–505.
  15. Krajem sedamdesetih godina XVIII veka u manastiru Dokmir postojala jedna vrsta manastirske narodne škole u kojoj su mlade vaspitanike monasi i obrazovani mirjani pripremali za učitelje, sveštenike, slikare, duboresce, kamenoresce i dr. Iz porodice Đelmašević - Stefanović bio je i najranije pomenuti (1772) slikar iz dokmirske ikonopisne škole Todor Stefanov Moler. U slikarskoj školi bio je i sin kneza Alekse Petar Nenadović.
  16. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 53.
  17. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 59.
  18. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 57.
  19. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 62–78.
  20. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 84–95.
  21. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 96–190.
  22. Radovan M. Drašković: Petar Nikolajević Moler, pp. 19, u „Glasnik“, broj 2-3 Arhivirano 2013-12-03 na Wayback Machine-u, Istorijski arhiv, Valjevo, 1967. godine.
  23. Milan Mladenović: „Rodoslov Protića azbukovačkih“, pp. 101–102, Ljubovija 2010. godine. ISBN 978-86-82021-44-5. (COBISS)
  24. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 202–144.
  25. Sačuvan je opis streljanja austrijskog posalnika Benjamina Kalaja. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 276–277.
  26. Radoš Ljušić, Ljubavi srpskih vladara i političara, Beograd 2006. pp. 36.
  27. Milan Đ. Milićević, Pomenik znamenitih ljudi u srpskog naroda novijeg doba, Beograd, Srpska kraljevska štamparija 1888, Knjiga Čupićeve zadužbine, pp. 103.
  28. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 280–281.
  29. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 283–284.
  30. Jovan Alekse Nenadović (Revija Kolubara, april 2003), Pristupljeno 15. 4. 2013.
  31. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 343.
  32. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 290.
  33. Vid. Major Velimir Piletić, Sudbina srpskog oficira, Kragujevac, Pogledi, 2002.
  34. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 294.
  35. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 292
  36. Vid. M. Bjelajac, Generali i admirali Kraljevine Jugoslavije, Beograd 2004. pp. 227.
  37. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 331.
  38. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 410.
  39. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 413.
  40. Milorad Radojčić: Dabići iz Jautine, pp. 69–70, u publikaciji „Glasnik“, broj 38 Arhivirano 2021-04-22 na Wayback Machine-u, Istorijski arhiv, Valjevo, 2004. godine.
  41. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 80.
  42. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 84.
  43. Povratku Karađorđevih vojvoda knez Miloš je ipak prisutpao selektivno, pa neki nisu mogli nikada da se vrate kao Vule Ilić Kolarac, a Karađorđeva žena Jelena je saznala da neće dobiti pristanak na povratak Karađorđeve porodice, kad su se već nalazili sa druge strane Dunava u Kraljevu u Vlaškoj.
  44. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 436.
  45. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 599.
  46. M. Bjelajac, Generala i admirali vojske Kraljevine Jugoslavije, Beograd 2004. pp. 248.
  47. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 615.
  48. Jovanov brat Sava je iz Šapca prepšao u sremsku Mitrovicu. Njegov sin Jovan imao je dva sina u Novom Sadu koji su uzeli prezime Savić. Simo Lukačević, sin Mirov, učestvovao je u Prvom srpskom ustanku. Živeo je posle Podgorice u Užicu. Najmalđi Mirov sin je Stojan. Imao je sina Stefana, trgovca, ubijenog kod Budve (razbojništvo). Njegov sin Đorđe (1828-1899) kao mladić prešao u Srbiju i živeo u Trsteniku, pa se vratio u Podgoricu. Njegovi sinovi Panta Arsenije i Stevan. Kćerka Marica udata za Vučinića a Neda Nikezića. Stevan Lukačević (1860-1932) predsednik podgoričke opštine, trgovac. Po stupanju na presto kralja Petra došao u Beograd, pa se vratio u Podgoricu. Imao je tri sina Jovana, STojana i Vojislava i kćerku Milicu. Jovan (1892-1936) školovao se u Beogradu i Frncuskoj, pravnik. Imao sinove Andriju i Đorđa. Dr Đorđe Lukačević (1932), lekar. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 618–620.
  49. Vid. Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 514.
  50. Vid. rodoslov u Velibor Berko Savić, Nenadovići, Valjevo 2004. pp. 2. i pp. 436.
  51. Slobodan Jovanović, Ustavobranielji i njihova vlada, pp. 134.
  52. M. Jovanović Stojimirović, Siluete starog Beograda, Knj. 1. Beograd 1971. pp. 16.

Spoljašnje veze uredi