Narsai (cca. 399 - cca. 502) bio je sirijski pjesnik i nestorijanski teolog, poznat po nizu homilija us tihu, a koga Asirijska crkva Istoka slavi kao "Harfu duha".

Narsai se rodio u današnjem Iraku, u vrijeme kada je to područje bilo pod sasanidskom vlašću. Nakon smrti roditelja je otišao u tada rimsku Edesu gdje je pohađao tamošnju teološku školu. Tamo je proveo deset godina, a neko vrijeme i predavao. Edesu je oko 471. napustio zbog teoloških neslaganja sa episkopom Kirom. Zajedno sa svojim prijateljem Barsaumom je otišao u Nisibis gdje su tadašnji sasanidski vladari bili mnogo tolerantniji prema nestorijancima od rimskih (bizantskih) careva. Zajedno sa svojim prijateljem Barsaumom je tamo obnovio nekadašnju teološku školu. Kada je 489. istočnorimski car Zenon naredio zatvaranje škole u Edesi, mnogi od njenih učenika i nastavnika su otišli u Nisibis kako bi se pridružili Narsaiju. Narsai je doživio duboku starost i sahranjen je u Nisibisu. Niz njegovih homilija je očuvan do današnjih dana.