Nadbiskupija
Nadbiskupija (latinski: Archidioecesis) zapravo je sintagma od grčke riječi arhi = iznad i latinsko-grčke dijaceze[1], dakle to je viši oblik crkvene teritorijalne organizacije rimokatoličke crkve od biskupije na čijem se čelu nalazi se nadbiskup.
| Nadbiskupija Archidioecesis | |
|---|---|
 | |
Određena biskupija može biti nadbiskupija iz historijskih ili organizacijskih razloga. U većini slučajeva je nadbiskupija ujedno i sjedište metropolije, pa je nadbiskup ujedno i metropolit, ali ima i slučajeva u kojima neka nadbiskupija nije sjedište metropolije, nego je izravno podređena Vatikanu kao Zadarska nadbiskupija, ili je dio neke druge metropolije, kao što je to Avinjonska nadbiskupija, koja je dio Marsejske metropolije. U septembru 2011. bilo je ukupno 629 nadbiskupija, od toga je njih 547 bile i metropolije.
Da bi upravljao nadbiskupijom biskup ne treba nikakvo novo zaređenje, nego odmah po imenovanju nosi naslov nadbiskupa.
Nadbiskupije postoje i u drugim kršćanskim crkvama. Čitava engleska Anglikanska zajednica podjeljena je na dvije nadbiskupije kenterberijsku (Archbishop of Canterbury) i joršku| (Archbishop of York), no po tradiciji čitavu crkvu predvodi kenterberijski nadbiskup.
U pravoslavlju nazivu nadbiskupa odgovara arhiepiskop, čija uloga može biti različita, ovisno o lokalnoj crkvi. Tako je poglavar grčke pravoslavne crkve atenski arhiepiskop.
Izvori uredi
- ↑ „Archidiocesi in Vocabolario” (talijanski). Treccani, Enciclopedia Italiana. Pristupljeno 26. 11. 2011.