Nacionalno pomirenje

Nacionalno pomirenje je naziv za ideološki koncept - najčešće nacionalističkog određenja - odnosno niz praktičnih mjera koje za svoj stvarni ili deklarirani cilj imaju kroz određenu formu kompromisa ili modus vivendija trajno ili privremeno obustaviti dugotrajni sukob dviju ideološki ili na neki drugi način oštro suprotstavljenih strana koje pripadaju istoj, najčešće nacionalnoj državi. Sukob koji se nacionalnim pomirenjem želi obustaviti u pravilu ima nasilnu komponentu, bilo kroz ulične nerede, terorizam ili građanski rat. Razlog zbog koga se nastoji ishoditi nacionalno pomirenje je obično spoznaja da bi nastavak sukoba mogao imati dalekosežne negativne posljedice koje bi podjednako pogodile obje strane, odnosno prijetnja od strane vanjskog neprijatelja.

Iako se izraz nacionalno pomirenje tradicionalno vezuje uz moderni koncept nacije, ideje i praksa koje odgovaraju njegovom opisu se mogu naći još u antici. Tako je Gaj Julije Cezar nastojao legitimizirati vlast stečenu u građanskom ratu tako što je proglasio nacionalno pomirenje, odnosno ne samo proglasio amnestiju, nego i vodeće funkcije u rimskoj državi podijelio pripadnicima poražene pompejanske frakcije. Krajem 15. vijeka u Engleskoj, kralj Henry VII je nastojao postići simboličko pomirenje između u Ratovima ruža sukobljenih kuća Lancaster i York tako što je kao svoj simbol uzeo kombinaciju njihovih simbola - crvene i bijele ruže.

Koncept nacionalnog pomirenja je bio karakterističan i za neke od republika bivše SFRJ, prije svega za Hrvatsku gdje je jedan od temelja državotvorne ideologije Franje Tuđmana bilo pomirenje u drugom svjetskom ratu sukobljenih ustaša i hrvatskih partizana, a u svrhu stvaranja nezavisne hrvatske države i obrane od Velike Srbije.

U Srbiji je godine 2008. predsjednik Boris Tadić nacionalno pomirenje između patriotske i izdajničke Srbije koristio kako bi opravdao koaliciju svoje Demokratske stranke sa socijalistima bivšeg predsjednika Slobodana Miloševića.