Muzej I. zasjedanja AVNOJ-a u Bihaću
Muzej I. zasjedanja AVNOJ-a u Bihaću nalazi se u užem središtu grada. Zgrada Muzeja I. zasjedanja AVNOJ-a i zgrada Klostera (Samostan i škola časnih sestara Klanateljica Krvi Kristove), predstavljaju graditeljsku cjelinu, međusobno povezane holom.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 10. do 16. marta 2009. godine, donijela je odluku da se graditeljska cjelina proglasi za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo.[2]
Historija uredi
Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije, u periodu od 02. do 04. novembra 1942. godine izvršila je oslobađanje Bihaća i njegove okoline. Bihać je postao glavni grad oslobođenoga teritorija koji je obuhvatao skoro jednu petinu teritorija predratne Jugoslavije. Ova slobodna teritorija nazvana je Bihaćka republika i trajala je 86 dana. Prvo zasjedanje AVNOJ-a održano je u zgradi koja je bila depadans zgrade Kloster.
Opis uredi
Zgrada I. zasjedanja AVNOJ-a izgrađena je neposredno pred Drugi svjetski rat, 08. januara 1939. god. kao poklon jednog Bišćanina iseljenika u Americi, samostanu časnih sestara, a služila je za javne i kulturne priredbe građana. U toku «Bihaćke republike» bila je podešene i za kino predstave.
Rađena je u stilu moderne arhitekture, sa jasno izraženim volumenima koji proizilaze iz pojedinih funkcionalnih sadržaja, bez upotrebe arhitektonske plastike ili bilo kakvih drugih dekoracija na fasadi. Projektant ovog objekta je arhitekta Stjepan Podhorski (1875 - 1945.).
Posebnu arhitektonsko-urbanističku vrijednost predstavlja tlocrtna forma objekta, koja ima oblik trapeza i koja je proizašla iz namjene ali i raspoloživog prostora lokaliteta na kojem je izgrađena. Ovako odabranom tlocrtnom formom ostvaren je povoljan odnos pojedinih funkcionalnih sadržaja unutar objekta ali i odnos prema postojećoj zgradi Klostera.
Muzej uredi
Deset godina nakon Prvog zasjedanja AVNOJ-a, 25.11.1952. godine, u zgradi je otvoren Spomen-muzej i postavljena prva izložba. Naredne godine, 30. 3. 1953. godine u istim prostorijama, počinje da djeluje i Gradski muzej u Bihaću, koji vremenom mijenja naziv, najprije u Zavičajni muzej Bihać, a drugi put u Muzej Pounja.
Tokom 1964. godine dva muzeja spojaju se u jednu zajedničku ustanovu pod nazivom Muzej AVNOJ-a i Pounja.
Razvijanjem djelovanja Muzeja Pounja dolazi do razdvajanja dvaju muzeja i osniva se Regionalni muzej Pounja i Spomen muzej I. zasjedanja AVNOJ-a.
U vrijeme ratnih dejstava 1992.-1995. zgrada Muzeja AVNOJ-a je znatno oštećena. Sredstvima od oko 400.000 KM koja su obezbjedili Federalno ministarstvo kulture i sporta, Unsko-sanski kanton (USK) i Općina Bihać", muzej je obnovljen 2014.godine. Postavka se sastoji iz eksponata, dokumenata, fotografija i uvodnih legendi jednim dijelom, zatim svih trodimenzionalnih originalnih predmeta iz zbirke AVNOJ-a, te oko 18 umjetničkih radova iz zbirke Muzeja AVNOJ-a.
Prostor Muzeja se koristi i za održavanje političkih skupova, tribina i sajmova i vremenom gubi svoja muzejska obilježja. Ikonografija na zidovima je ogoljena, bina nije više ukrašena obilježjima iz ratnog vremena, a Titova bista je uklonjena.
Reference uredi
- ↑ „Zgrada muzeja”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 3. 2024.
- ↑ „Nacionalni spomenici u Bihaću”. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 16. 3. 2024.[mrtav link]
Literatura uredi
- Radoslav Lopašić - Zagreb: Tisak “Tipografija“ d. d., 1943. -Bihać i Bihaćka Krajina, mjestopisne i poviestne crtice
Vanjske veze uredi
- Otvoren Muzej AVNOJ-a
- Muzej AVNOJ-a Arhivirano 2018-04-25 na Wayback Machine-u
- Muzej zatvoren za turiste Arhivirano 2021-01-17 na Wayback Machine-u