Muridae (porodica miševa i pacova) najbrojnija je porodica sisara. Obuhvata oko 140 rodova sa preko 650 vrsta prirodno rasprostranjenih u Starom svetu i Australiji, dok su pojedine vrste introdukovane i na američke kontinente. Ponekad se porodica posmatra u širem smislu, kada obuhvata sve mišolike glodare.

Muridae
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Rodentia
Natporodica: Muroidea
Porodica: Muridae
Illiger, 1811

Karakteristike uredi

Muridi su male životinje, tipično su oko 10 cm (3.9 in) dugi ne računajući rep, mada su u opsegu od 4.5 do 8 cm (1.8 do 3.1 in) kod Afričkog pigmejskog miša do 48 cm (19 in) kod Phloeomys cumingi pacova. Oni tipičmo imaju vitka tela sa malim repovima, i šiljate njuške sa prominentnim brkovima, ali sa širokim varijacijama tih opštih trendova. Mnogi muridi imaju izdužene noge i stopala, što im omogućava da se kreću poskakujući, dok drugi imaju široka stopala i prihvatne repove koji im olakšavaju pentranje, a postoje i oni koji nemaju ni jednu od tih adaptacija. Oni su najčešće smeđe boje, mada su mnogi crni, sivi ili beli.[1]

Muridi generalno imaju izuzetno razvijena čula sluha i mirisa. Oni žive u širokom opsegu habitata od šuma do pašnjaka, i planinskih venaca. Brojne vrste, posebno skočimiševi, su adaptirani na pustinjske uslove, i mogu da prežive dugo vremena uz minimalne količine vode. Oni su bilo herbivori ili omnivori, sa širokim opsegom hrane kod različih vrsta. Oni imaju moćne mišiće vilice i glođuće sekutiće koji rastu tokom celog života.

Muridi se često pare, često proizvodeći velike okote nekoliko puta godišnje. Oni se tipično kote nakon 20 do 40 dana nakon parenja, mada to znatno varira između vrsti. Mladi su tipično slepi, bez dlake, i bespomoćni, mada postoje izuzeci, kao što je trnovit miš.[1]

Evolucija uredi

Kao što je to slučaj kod mnogih drugih malih životinja, evolucija murida nije dovoljno poznata, pošto je mali broj fosila sačuvan. Oni su verovatno evoluirali iz životinja sličnih hrčcima u tropskoj Aziji tokom ranog Miocena, i naknadno su proizveli vrste koje mogu da prežive u hladnijim klimama. Oni su postali posebno rasprostranjeni tokom Holocena, zahvaljujući ljudskim migracijama.[2][3][4][5]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 Berry, R. J.; Årgren, G. (1984), Macdonald, D., ur., The Encyclopedia of Mammals, New York: Facts on File, pp. 658–663 & 674–677, ISBN 0-87196-871-1 
  2. Savage, R. J. G.; Long, M. R. (1986), Mammal Evolution: an Illustrated Guide, New York: Facts on File, p. 124, ISBN 0-8160-1194-X 
  3. Jansa, Sharon. A.; Weksler, Marcelo (2004), „Phylogeny of muroid rodents: relationships within and among major lineages as determined by IRBP gene sequences”, Molecular Phylogenetics and Evolution 31 (1): 256–276, DOI:10.1016/j.ympev.2003.07.002, PMID 15019624, arhivirano iz originala na datum 2008-12-17, pristupljeno 2015-06-21 
  4. Michaux, Johan; Reyes, Aurelio; Catzeflis, François (1 November 2001), „Evolutionary history of the most speciose mammals: molecular phylogeny of muroid rodents”, Molecular Biology and Evolution 18 (11): 2017–2031, DOI:10.1093/oxfordjournals.molbev.a003743, ISSN 0737-4038, PMID 11606698 
  5. Steppan, Scott; Adkins, Ronald; Anderson, Joel (2004), „Phylogeny and divergence-date estimates of rapid radiations in muroid rodents based on multiple nuclear genes”, Systematic Biology 53 (4): 533–553, DOI:10.1080/10635150490468701, PMID 15371245 

Vanjske veze uredi